Aktualno film Kritike POP COOLTURA sex showbiz

Aleksi (B. Vekarić) – Umjesto recenzije, generacijski i kolegijalni hail

GENERACIJA BAGERA

Iako sam htjela odmah napisati par riječi o filmu, iskustvo me je natjeralo da pričekam i vidim da li ću istu potrebu imati i nakon nekoliko dana. Danas, nakon što su mi se malo slegli prvi dojmovi, s jednakom sigurnošću mogu reći da je jako dobro za naše “malo” društvo da je scenarij filma ALEKSI (Aleksi.Movie) ugledao svoje svjetlo i u obliku filmske priče.

Mislila sam da ću napisati samo par riječi preporuke, međutim iz moje osobne vizure (jer ne želim da ovaj moj post bude kritika već osobni osvrt) osjetila sam potrebu da zbog poruke koju sam dobila iz njega, napišem koju riječ više za sebe i za naše malo društvo s ograničenom odgovornošću.

Umjesto da spremam kofere za put koji meni osobno jako mnogo znači i vodi me u neki drugi svijet, paralelno dok kuham juhu ih kesice (jer mi je svaka minuta bitna), primjećujem da potreba da više napišem tih nekoliko riječi ne opada već naprotiv raste i počinjem razmišljati o pravom razlogu zbog kojeg ja odgađam svoje pakiranje. Vrlo brzo dobivam odgovor jer je on nekako valjda ukorijenjen u mene, (za razliku od glavnog ženskog lika, Aleksi), a zove se DRUŠTVENA ODGOVORNOST. Nisam bezgrešno društveno odgovorna osoba i ja imam more svojih propusta, ali lik Aleksi mi je valjda tako zario petu u meni osjetljivu temu da sam morala malo progovoriti o tome.

Vjerojatno zato što sam sama na nekom svom putu koji više ne očekuje ničiju pomoć ili prepoznavanje mojih kvaliteta ni privatno ni poslovno, film ALEKSI uspjela sam pogledati iz perspektive ženske osobe od 35 godina koja od filma ne očekuje ništa već ga samo gleda i na kraju bez ikakva pritiska ili želja dobiva svoj dojam.

Zahvaljujući opuštenosti, koja u životu dolazi kada prestaneš očekivati, mogu reći da sam pogledala jako zanimljiv film koji me je podsjetio na neka moja razmišljanja o životu. Ali nije mi film zanimljiv jer je mene podržao u mojim stavovima, već upravo suprotno. Zanimljiv je jer su redateljica i scenaristica Barbara Ve i glavna glumica Tihana Lazovich odlično napravile svoj posao. Djevojke su uspjele vjerno prikazati otužnu bespomoćnost i tanku perspektivu izgubljene 28ogodišnje osobe iz vizure o kojoj rijetki razmišljaju da bi mogla biti beznadna za nekoga.

Da sam gledala lik Aleksi u svojim 20tima vjerojatno ga ne bih uspjela doživjeti na način na koji sam ga doživjela prošli tjedan. Oko sebe svaki dan vidim takve osobe, no danas se trudim ne osuđivati ih jer znam da nisu same krive što su izrasle u osobe kakvima ih ja danas poznam. Mnogi ljudi na njihovom životnom putu (ponajprije roditelji) iz najbolje namjere radili su im medvjeđe usluge i pomogli im da utabanim stazama punim oslonaca izrastu u polusposobne osobe za samostalni život. Generalna neosvještenost i površnost (do apsurda) glavne antijunakinje vjerno je prikazana kroz njezinu svakodnevnicu (odnos prema hrani, depiliranje, stupanje u intimne odnose, odnos s roditeljima, odnos prema životu generalno). Tihana Lazovich je toliko fantastična u svojoj interpretaciji manipulativne i hirovite osobe da, iako ne nudi mnogo prostora za empatiju gledatelja (jer se ponaša poput bagera koji prelazi preko svih i svega imajući za cilj samo momentalno ispunjavanje svojih kratkotrajnih želja), mene je osvojila “izgubljenošću” lika kojeg je stvorila i otvorila u meni potrebu da javno napišem zašto mislim da je važan za milenijalce i njihove roditelje.

Osobno, ne mogu shvatiti generacije milenijalaca i iskreno priznajem da ih se pomalo i bojim. Sazrijevanjem su me napustili mnogi strahovi, ali gledajući film podebljao se jedan koji mi se sve više mota po glavi – strah od novih generacija emotivnih invalida koji u svojoj nesreći narcisoidno-depresivnih dijagnoza, svojom površnošću pale šume koje su generacije i generacije godinama uzgajale vjerujući u životne vrijednosti u koje i ja vjerujem. Slijedom toga osjećam se nekako ugroženom.

Danas se družim s malim brojem ljudi. S ljudima koji imaju čitaće da pročitaju moje kodove. Ako neki ne razumiju u potpunosti njihov sadržaj jednako kao ja, ali me prihvaćaju- to je u redu. I to je prihvatljivo, jer i prihvaćanje je mnogo danas. Mladi prihvaćaju samo što im trenutačno odgovara. Vjerojatno se po tome onda ja više ne smatram tako mladom. Nije bitno koliko godina nam je koža stara. Za mene su realne godine u glavi. A kako ja dolazim do godina starosti? Pogledam gdje je netko počeo a gdje je završio. Za mene, to je orijentir, a po njemu više ljudi završi u zonama neostvarenja svojih potencijala.

Generacije kojima pripada lik Aleksi vojske su koje zbog vlastite neosvještenosti režu vlastite noge. Ne znaju oni to. Nije im ni bitno. Ako bager ne bude radio više, položit će sami sebe pod njega. Htjeli bi odgovore, ali nemaju strpljenja čuti nešto za što intuitivno već znaju da im se neće svidjeti, jer će morati kopati ispočetka jamu koju su više puta zakopavali.

Vjerujem da će mnogima moj osvrt biti iz drugog i nerazumljivog “koda” ali isto tako vjerujem da će par ljudi otići u kino i pogledati ovaj film. Ima divnih ljudi među “generacijama bagera”, i voljela bih da prepoznaju “izgubljene” i ukoliko im ne mogu pomoći, da se povuku i traže svoj put ne osuđujući ih. Svaki put kada ljudi viču na nas, kad nas ignoriraju ili loše tretiraju, oni vrište od svoje bespomoćnosti.
Bespomoćna Aleksi za mene je metafora nas malih izgubljenih hrvata koji unatoč svim prirodnim bogatstvima i ljudskim potencijalima, (odlična fotografija i prekrasno prikazana ljepota naše obale) i dalje ne znamo cijeniti ono što imamo. A kako stvari stoje, neće biti bolje.🙁

Ovaj film još jedan je od dokaza da kada radimo nešto iz srca i organske potrebe, neupitno je da će se dogoditi određena rezoniranja. Redateljica Barbara Vekarić i ja nismo prijateljice i ja ne znam da li je radeći na svom dugometražnom prvijencu razmišljala u ovom mom smjeru, ali ja sam primila ovu poruku i zahvalna sam joj na tome.

Iskrene čestitke cijeloj produkciji i timu filma ALEKSI, svaka karika u lancu čini lanac:)

Moja topla preporuka: film ALEKSI

Nera Stipičević

(post originalno objavljen na Facebook profilu glumice)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame