Aktualno Glazba Interview POP COOLTURA

Mangroove: Plešemo na rubu, premalo alternativni za alternativce, previše za mainstream

Uz izlazak aktualnog albuma grupe Mangroove popričali smo s glavnom i odgovornom prvom damom benda Željkom Veverec.

– Koliko koncerata godišnje uspijete odsvirati po Zagrebu a koliko po Hrvatskoj i regiji?

Hmm zavisi, ljeti ih je nešto više te u adventnom dijelu godine., cirka oko 4 do 5 koncerata u Zagrebu, u Hrvatskoj 15 do 25, a kad imamo novi album više sviramo. S regijom nismo baš jaki, ali trudimo se to promijeniti i nadamo se da će ih biti više.

– Novi singl kao da je ispao iz one nekad popularne kompilacije “Lagano, lagano”. Ima li dovoljno publike u Hrvatskoj za vaš stil glazbe?

Ja iskreno ne vidim tu poveznicu između Lagano Lagano i današnjeg Mangroovea, nekad davno kad smo kretali to su bili uzori, ali i mi smo se već davno odmakli od toga. No bilo je to jedno super vrijeme i super scena. Laka sam mi isto tako ne vuče na taj đir, ali svako čita pjesmu iz svoje zvučne kulise. Publike za nas, rekla bih, ima malo jer smo mali kao takvi, i da nas sluša cijela Hrvatska to je sad već manje od četiri milijuna, ali tu su krasni ljudi koji vole ovu glazbu i mislim da se čak baza polako, ali sigurno, širi.

– Prolazi li vaša glazba na domaćim radio postajama? Na kojima se najviše vrtite?

Mi smo uvijek u nekom međuprostoru, premalo alternativni za alternativce, previše za mainstream, a u nas nema baš raznolikosti u ovom žanru soul popa, tako da plešemo na rubu. Ali Hrvatski radio sa svojim krakovima po Lijepoj našoj nas voli i pušta i to nam je jako drago i bitno, a onda i Yammat naš zagrebački radio, 101, Radio Student, Totalni FM, Rovinj, Radio Martin…

– Je li teško funkcionirati i privatno i poslovno i kako skladate zajedno?

Pa sad već imamo dosta prakse i osobno se čini da je lakše nego da nismo zajedno. Nema troškova prijevoza (smjeh). Imaš nekoga tko te jako dobro razumije i s kim uvijek možeš stvoriti pjesmu, i to je fantastično. Pa za Mangroove to obično ide tako da dođem Toniju sa pjesmom i onda ja volim reći on ju uništi (smijeh) šalim se, dakle imam pjesmu, odsviram ili cijelu otpjevam, i onda on sjedne za klavir i traži što je čuo u njoj i tu krene eksplozija.

– Tko su vam najveći glazbeni uzori?

Moram priznati da su mi s godinama uzori svi glazbenici koji su pronašli svoj zvuk i tako autentično nosili svoju glazbenu priču. Tu čak ne moramo pričati o omiljenim izvođačima već o izvođačima koji imaju svoju priču i pričaju je kroz svoju glazbu, dakle traže kako na svoj način reći nešto što ste možda već čuli. Slomljeno srce nije ništa novo, ali kad čujete Ninu Simone vjerujete da nikome prije nije bilo tako teško, ili Gill Scott Herona i ne možete ostati ravnodušni. Billa Withersa mogu slušati tisuću puta kako pjeva Grandmas hands ili Joni Mitchell Case of you, David Bowie, Beatlesi…

– Sudjelujete li u još nekim projektima osim Chui (Toni)…
Tonija sad vuku na sve strane, evo snimio je album s Edom Maajkom, sad snima i s Josipom Lisac, već je ranije ove godine objavio album i sa Tomislavom Golubanom, a radi i na glazbi za jedan dokumentarni serijal. Inače je Toni smiren lik al evo sad sam ga prvi put imala prilike vidjeti i kako paničari hoće li sve stići napraviti (smijeh). A ja sad pripremam svoj prvi solo album. Pola albuma je već snimljeno, a upravo snimamo i
prvi spot. Bit će vrlo uzbudljiva 2019. Godina, to je sigurno (smijeh).

– Koje je da tako kažem misija Mangroovea i jeste li zadovoljni svojim mjestom na domaćoj glazbenoj sceni i stanjem na sceni općenito?

Misija…na albumu Put na mjesec ima pjesma koja se zove Next Stop Mars, ali mislim da nema neke posebne misije osim raditi glazbu dokle god imamo što za reći te pokušati to raditi na svoj najbolji način. Scena je širok pojam i ne znam govorimo li o istoj jer mi se zapravo čini da je scena procvjetala, ima toliko mladih bandova, autora, autorica…mladih ljudi koji stvaraju novu fantastičnu glazbu ne oslanjajući se na radio ili televiziju. Sami su izgradili neku svoju scenu koja buja i koja privlači publiku. Izdaju se odlični albumi koji prate svjetske trendove i to je super za domaću glazbu. I puno je koncerata i publike koja ide na koncerte, ljudi više ne kupuju cde, ali čini mi se da puno više idu na koncerte i žele doživjeti glazbu
najdirektnije u kontaktu sa izvođačem. Doduše, to se sve događa uglavnom u Zagrebu pa vjerovatno nemamo stvaran dojam za cijelu Hrvatsku. Mi smo daleko dogurali uzmemo li u obzir da je naša pozicija međuprostor, čini mi se da nas je to prije više mučilo jer ipak se krećemo naprijed i širimo bazu polako, ali sigurno, i ne odustajemo od tog međuprostora jer iako se čini da je uzak, on može biti sve i on nam daje neku slobodu  eksperimentranja. Zapravo nismo mi radili glazbu koja će ući u taj prostor, u početku nismo ni znali da on postoji, kao Alisa u zemlji čudesa našli smo se tu negdje. Al brzo smo shvatili da tu imamo potpunu slobodu u kojoj ne moramo zadovoljavati ničija očekivanja, a s vremenom nam polazi sa glazbom i sve više publike uvući u taj prostor.

– Vaših top 10 najdražih domaćih i stranih pjesama i albuma svih vremena…

1. The Beatles – Abbey road
2. Miles David – Kind of Blue
3. Carole King – Tapestry
4. Nina Simone – Nuff said
5. Erykah Badu – Baduizm
6. Booker T. MG`s – Green onions
7. Stevie Wonder – Talking Book
8. Rober Glasper Experiment – Black radio
9. Beady Belle – Closer
10. Blood, Sweat & Tears – Blood, Sweat & Tears

Oprosti al za pjesme mi je bilo stvarno teško izdvojiti 10 pjesama, kod albuma ovo su prvi koje sam se sjetila, ali ima ih još puno koji su se isto mogli naći na toj listi.

Evo Toni mi olakšava sa svojom listom što ga najviše pali u zadnje vrijeme, on je pak za današnje vrijeme „old school“ albumski tip slušaća, ne veže se uz pojedine pjesme koliko uz albume.
1. Sao Paulo Underground: Beija Flors Velho e Sujo
2. Bushmans Revenge: Bushmans Fire
3. Medeski Martin & Wood with Alarm Will Sound: Omnisphere
4. Donny McCaslin: Blow
5. Fire!: The Hands

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame