autorski tekstovi KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM

Cenjtrifuga g. Banjdića – idemo u Harare

Hrvatska ekonomija u neku ruku funkcionira kao stroj za pranje prljavog novca. A ljudi se iseljavaju. Zašto? Uključila se, bit će, centrifuga. Znajući da Hrvatska nema osobite sklonosti zadržavanju čak ni vlastitog stanovništva, jasno je da pošast useljavanja kojom prijete azijski migranti na granicama može rezultirati samo još većom ksenofobnom reakcijom. Ali čime? Prije neki dan održani veliki skup neonacista u Poljskoj, povodom obilježavanja 100 godina poljske samostalnosti (usput i završetka 1. svjetskog rata), nalikuje tek manjem koncertu Marka Perkovića Thompsona u, recimo, Livnu. A toliko ljudi koji bi izrazili mržnju i netrpeljivost prema nekim tamo dođošima iz arapskih satrapija uopće više nemamo. Istina, ovi koji su ostali više nisu normalni, budući da je otišao pretežno normalniji dio populacije.

Pa su tako u HDZ-u odlučili da bi bilo zgodno organizirati jedno intimnije druženje s preostalih 2800 lokalnih članova ogranka Karlovac u Međugorju. Posjet vrhovnom nekršćanskom balkanskom kumiru Baalu, pretkršćanskoj Izidi AKA Gospa iz Međugorja, kako bi ih što bolje baal-ogoslovio za nova idolopoklonstva i zločine. Događaj nalikuje  poganskom hodočašću nemuslimana u lažnu Meku, okretanju pramajmuna iz Odiseje u Tuđmanistanu 1991. prema onom glavnom kamenu u kamenjaru kojeg je Prorok Gojko Lurch postavio kao stećak, krkanski stounhendž za kamenjarske turbonacionaliste na kojem mogu do mile volje odmjeravati čija je glava tvrđa i bacati je s ramena kao Bezglavi Konjanik Tima Burtona po ostalom stanovništvu, kako bi konačno kanton zapadna Hercegovina s pripadajućim okolnim teritorijima postao ono što je Kosovo bilo Titovoj Jugoslaviji. Kamen u vrata za izlazak ili pak izvađeni kamen nakon kojega se preostala struktura mora sama od sebe urušiti.

S druge strane, Milan Bandić odlučio se za potpuno obrnut postupak mirenja i milovanja a la Vranje s kolegom g. Palmom, nekadašnjim prijateljem ratnog zločinca Arkana i šefom lokalnog vijeća Jagodine, kako bi zajedno s njime omogućio povratak u kolijevku naroda i narodnosti, studentsku razmjenu i…. dobro, nećemo sad odmah i JNA, ali možda samo dozvolite da se obratimo. Postavivši se prema okupljenoj zblenutoj svjetini kao lokalne šankerske varijante debelog i mršavog iz talijanskih špageti vesterna, prvo su se smješkali, pa bacali ‘očade’ uokolo kako bi vidjeli rezultate svoje provokacije. I nisu dugo čekali, s obzirom da je cijela epizoda vjerojatno i smišljena kako bi izvadila mast Bandićevom koalicijskom partneru Hasanbegoviću i natjerala mu pjenu na usta. No, unezvjerani braniteljski pozivi na odustajanje od ‘saradnje’ među ‘nesvrstanima’ koja bi još mogla završiti u nekakvom Harareu (zgodno je primijetiti i sličnost Palme s jednim od heroja titoizma i miroljubive aktivne koegzistencije, ljudožderskim dikatorom Ugande Idijem Aminom, u ‘light skin’ varijanti), ipak su bili ublaženi činjenicom da se financijski nalaze uglavnom na zagrebačkoj proračunskoj sisi, koju po volji zavrće i odvrće upravo Bandić, pa se oštrica njihova gnjeva uperila prema novoj zvijezdi na političkom nebu – Daliji Orešković.

Prema nekim medijima koja da bi, navodno, rekla da su branitelji – metastaza, iako ništa slično o njima nije ni rekla, već se referirala na općenitu situaciju u državi. Pokazalo se i opet da je riječ metastaza još od 90-ih prilično nezgodna za javnu upotrebu u hrvatskom društvu, pa i općenito uplitanje ‘medicinske’ metaforike kad govorimo o državnom ili društvenom organizmu (rak, tumor, odsijecanje, zračenje, metastaze….). Tim više što je u nas i medicina kao takva za laičko komentiranje prilično proskribirana i netransparentna, s kriminalom i korupcijom usko povezana djelatnost, pa je nezgodno uopće to previše spominjati. Kao, recimo, da je ministar obrane 16000 MORH-ovaca osigurao kod privatnog Croatia osiguranja umjesto u HZZO-u, jer su ponudili 20 lipa manju cijenu. To uopće nije zgodno spominjati, kao da vojska i zdravstvo imaju neke veze s privatnom korporacijom nastalom na švercu cigareta i drugim zanimljivim aktivnostima, podržanima od notornog capoa ekipe iz Hennessyja Franje Gregurića, Metkovićke grupe i blagoslovljene svim drugim ekonomskim akterima s kamenjara, poškropljene svetom vodom Neretve, izuzete od antimonopolskih zakona, i tako dalje, koja je otkupila bivšu vodeću državnu osiguravateljsku kuću, poznatu po lakoj isplati odštete. Nekima. Vidljivo i na primjerima šikaniranja novinarke Nataše Škaričić, nestanka iz javnosti pisca liječnika Ive Balenovića (Metastaze, Ljudožder vegetarijanac), nedavno ni krivog ni dužnog kazneno osuđenog za nemar na dežurstvu i lomljenje rebra rodilji, kad mu je nesavjesni kolega na poslu divljački porodio bebu.

Može li Crna Dalija donijeti preokret ili su joj već sada podrezana labuđa krila, pa joj preostaje samo piskutav (i kratkotrajan) labuđi pjev, može se s priličnom sigurnošću svesti na pitanje financija. Utoliko joj je lako predvidjeti sudbinu sličnu Bandićevoj zamjenici Sandri Švaljek, kojoj je terenski rad odrađivala ipak uhodana ekipa HSLS-ovaca, kao i Ferdeljiju prije nje. HSLS bismo mogli definirati kao rent-a-stranku ili outsourcing stranku za istaknute individualce: ima kapacitete, gabarite, ljudstvo, organizaciju, samo nema… čovjeka. Bandićeva stranka, međutim ima čovjeka. Jednog. I jedinog. Pa se on stoga odlučio krenuti put Moskve, kamo je prije njega već odlazio i Agrokorov Gazda Ivica, koji je sada iz londonskog aviona grubo prizemljen u maricu, pa u Remetinec, gdje će proučavati neko vrijeme prehrambene navike ljudi kojima je njegov brend K+ češće na jelovniku. Dok nam je Gazda u Londonu pokazivao svoje sprinterske sposobnosti, trčeći pred kamerama kao zekan u šumi ili jelenče iz pjesmice o Janku kojeg su spopala tri Turčina mlada, markiz de Pogana Vlaka je u Moskvi briljirao svojim lingvističkim darom spajanja dva ne previše bliska slavenska jezika – hrvatskog i ruskog – u nerazumljivu škriputavu mješavinu, smješkajući se gotovo cijelo vrijeme poluimbecilno kao retardirani austrougarski lajtnant Josef na straži u Bukovini.

Ako nam ta posjeta ‘gospodina Banjdića’ Putinu i Moskvi, kojom prilikom je dobio i nekakav orden zasluga za prijateljstvo radnih naroda ‘pčela’ ili ‘konj’, nešto može reći o stanju u glavnom ‘gorodu’, koji je u međuvremenu poprilično nabubrio neodveženim smećem u okolici kontejnera, moglo bi se zaključiti da je došlo vrijeme za poveću financijsku injekciju ruskih banaka u ekonomski pregrijani Holding, kako bi se sve skupa nastavilo vrtjeti kao i do sada. U cenjtrifugi. S robom bijelom kao snijeg. Dok svi glavni igrači ne završe na grupnoj večeri – u Remetincu….?

(Jan Klasinc)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame