Aktualno autorski tekstovi KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM POP COOLTURA Zabava

Prosjaci i spinovi: Todorića za cara

Jedna od najvažnijih hrvatskih vrijednosti je, nesumnjivo, znanje. Stoga je ministarstvo znanosti i obrazovanja odlučilo da više neće financirati troškove odlaska mladih matematičara na svjetsku olimpijadu u matematici, jer bi to vjerojatno previše opteretilo državni proračun. Manite se, ljudi, ćorava posla. Matematika nije pomogla ni Arhimedu, a kamoli će nama. Od nogometa se, međutim, može pristojno živjeti. Znanje udaranja kožne mješine donjim ekstremitetima može nas u svijetu kudikamo više proslaviti od udaranja brojaka ganglijima, što je vidljivo samo rijetkim umovima. Zamislimo samo kako bi to naškodilo ugledu predsjednice, a podredno i nacije, da se umjesto s nogometašima morala grliti s mladim matematičarima. Oni bi isturili velike mozgove na gotovs, a što bi onda ona? Mahala publici doktoratom znanosti iza kojega ne stoji niti jedan znanstveni rad? Poznato je da se svakoj publici maksimalno prilagođava, pa se s ustašama fotografira ispod slike Poglavnika, sa radnicima zasuče rukave, s vojnicima puca iz puške, a sa ženama podržava rodna prava. Zavijala s vukovima, blejala s ovcama. Ali što bi ona mogla s matematičarima? Recitirati naizust tablicu množenja?

U modi su praktičnija znanja i vještine. Ivica Todorić odlučio nam je pokazati vještinu fundraisinga, odnosno crowdfundinga, na primjeru prikupljanja jamčevine od čak sedam milijuna kuna. Njegovi su suradnici u svega tri dana prikupili traženi iznos. Kao što znamo, u takvim situacijama najprije se aktivira obitelj, pa zatim prijatelji, a tek onda šira zajednica koja bi mogla vidjeti interes u određenom projektu, radnog naziva “Dajte nam ga vaaaan”. Umjesto da se posluži molitvenom zajednicom, poput Mamića, Todorić je bez problema iz nekoliko nezamrznutih ribica sa svojega računa u tri dana stvorio “hard keš” praktično iz ničega i nahranio njima uvijek gladni pravosudni sustav Republike Hrvatske. To je sasvim u redu. Onome tko te je stvorio iz ničega, kad-tad ipak moraš uzvratiti uslugu. A jamčevinu uvijek daju oni koji su s tobom jamili. Osokoljen tim uspjehom, odmah je najavio kandidaturu za predsjednika, računajući da tih ribica koje se daju tako čudotvorno umnažati ima očito još u rezervi, a ljudi kao ljudi, daju se uloviti na takvu ješku. Primjer gradonačelnika Zagreba samo je jedan u nizu koji to jasno pokazuju. Stoga ne bi bilo čudno ni da se Todorić pridruži Bandićevoj stranci, ili kao vanjski suradnik, pa da se počnu obojica ponašati kao predvodnici u borbi protiv korupcije. Koje sad crne korupcije?! Pa, one borgovske, jasno. Sjetimo se da je glavni korupcionaš upravo onaj dežmekasti Plenki na dijeti i suhonjava Martina Dalić od čijeg smijeha podilaze srsi, i koje bismo čak i bez puno spinova lako mogli pretvoriti u narodu antipatične negativce, već i zato što barataju nekim nadasve nepotrebnim znanjima matematike i jezika. Ili onaj naporni sudac Kolakušić koji vlada nepotrebnim znanjem prava i koji se uporno trsi osnovati antikorupcijsku udrugu, umjesto da prepusti to mjesto logičnom kandidatu Todoriću, simpatičnom Matanu koji kao da je upravo izašao iz Raosovih “Prosjaka i sinova”. U plemenu Dalića pak prije bismo mogli vrijedna praktična znanja pronaći kod trenera Zlatka, koji, usprkos svemu, niže poraz za porazom od istih protivnika koje je s lakoćom dobijao na svjetskom prvenstvu u Rusiji, ali zato ‘gubi muški’, što je, kako vidimo, još jedna prednost u odnosu na Martinu Dalić. Koja još uvijek, čini se, nije muško. A baš ni ne gubi.

Još jedna praktična vještina hrvatskog naroda došla je do izražaja prilikom hodočašća u Mariju Bistricu, kad su pripadnici oružanih snaga, pomalo podnapiti nakon naporne molitve, pokazali određene borbene zahvate na stražnjim sjedištima MORH-ovog autobusa. Stanovita su se ročnica i i instruktor (navodno ne Bajagin), kako je kasnije utvrđeno, ponašali na ‘nedolične’ načine koji nisu bili predviđeni PS-om. Je li on izgubio muški u borbi prsa o prsa nije potvrđeno, ali se MORH naknadno oglasio priopćenjem u kojem je naglašeno da “ne treba od muhe raditi medvjeda”. Pa su odmah zatim pripadnici MORH-a uhvaćeni u krivolovu na vepra u vojnom helikopteru. Nekad ti stvarno ne ide – ne želiš raditi od muhe slona, pa na kraju završiš u novinama i s veprom. Otkud se pak medvjed zatekao u ovoj domaćoj “priči iz džungle” nije točno poznato, ali pretpostavlja se da je priopćenje sastavljao možda glasnogovornik MORH-a ili neki drugi službenik koji začudo osobito dobro vlada osnovnoškolskim gradivom (priroda i društvo ili nešto slično) pa tako zna da se i slon ponekad može pretvoriti u medvjeda za potrebe slikovitog prikaza situacije.

Još jedan takav prikaz nalazimo u radnom listiću na nastavi vjeronauka u jednoj splitskoj školi, u kojem se opisuje kako se nekakav tobožnji gospodin ruga seljaku koji se moli. A seljak na to uzvraća da se u njegovom selu ne mole jedino svinje. Kako bi se gradivo bolje utvrdilo, ispod teksta je napravljena križaljka s gospodinom, seljakom i svinjom, te je napravljena grafička zagonetka u obliku svinje koju treba nacrtati spajajući točke od 1 do 14, kako bismo dobili pravu pravcatu svinju, koju na kraju još možemo i obojadisati, uzmimo u ružičasto. Doduše, logički problem nastaje ako se naučeno ekstrapolira na primjer migranata iz arapskih zemalja, koji se mole, a uopće ne jedu svinje. Seljak ih tjera stavljanjem svinjskog špeka na granicu, a gospodin bi ih ipak primio u zemlju. Ali tko bi se time zamar’o, jer se radi o primjeru koji je već na razini za matematičku olimpijadu ili za uručivanje Oskara znanja najboljim učenicima u Hrvatskoj, a za to, kao što smo već rekli, nema dovoljno novca u državnom proračunu. A ni previše volje. “Šta je, Bog te posra, šta je više, nema, jesam ti dala Bibija, bog ga jeba s Bibijem više, svima, šta ne iđete kući” rekla bi ona odgojiteljica u imotskim jaslicama koja je sama sebe snimala, pa slala prijateljici snimku. Novca će se ipak naći za pancirke koje će nositi granična policija ili policija u sukobu s ljudima sklonima izazivanju nereda.

Kad smo već kod nereda, zgodno se prisjetiti da je prije nekih 20 godina grupa od 100000 takvih ljudi krenula prema Trgu bana Jelačića, kako bi se izborila za vraćanje oduzete koncesije Radiju 101. Da se danas oduzima takva koncesija, ne bi se skupilo ni 100 ljudi, čak ni kad bi Bandić na trgu dijelio besplatan grah, pivo i kobase. Međutim, u ono vrijeme ih se skupilo čak toliko, a ministar policije Jarnjak odbio je nalog tadašnjeg Vrhovnika da se u okupljene ljude puca ili da ih se rastjera na druge načine. Za što tada bilo mogućnosti. Sada, međutim, ljudi nema, a mogućnosti su još kudikamo veće. Nema više ni Jarnjaka, koji je dobio momentalan otkaz s radnog mjesta, ali zato posvuda kao mutirane gljive niču skulpture pokojnog prvog predsjednika, sve jedna nakaznija od druge. A kažu neki da mu je prezime nastalo od mađarske riječi tudomany (znanost) – pa kud ćeš umnijeg čovjeka i zamisliti od ovog akademika, koji je vladao svim mogućim praktičnim znanjima, od sastavljanja nogometnog tima koji će osvojiti brončanu medalju na svjetskom prvenstvu, pa do frizerskih i krojačkih znanja potrebnih za podšišavanje jednog budućeg tajnika HDZ-a i šefa nogometnog kluba Dinamo (onda. Croatia), čija će žena egzotičnog imena Piruška umjesto odgojiteljica u jaslicama kasnije postati vrlo važna članica uprave Todorićevog Agrokora. A to što je Agrokor kasnije završio malo u minusu, nije toliko od presudnog značaja za opstojnost nacije, jer kome još treba ta dosadna matematika. Ivica Todorić imao je puno pravo raspolagati onim što mu je bilo na računu privatne tvrtke i što nas uopće briga za to. Držimo se mi bolje nogometa. A brojati golove još znamo.

(Jan Klasinc)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame