Aktualno Glazba Interview POP COOLTURA

Mixed Up Mary: Sreća je lijepa ali ne goni nikamo, drži te na mjestu – mi smo bend čežnje

Uz novi album “Umolomni” i promociju istog popričali smo s Anom i Konradom Lovrenčićem, ne bi li shvatili njihov state of mind and art.

– Odakle Mixed Up Mary?
KONI: Iz crtića.

– Koje su korijeni grupe i zašto englesko ime, a rad kod nas i ime albuma hrvatski?
KONI: Jer je to mixed up.
ANA: Prihvatljivije je nego da se zovemo Antuntun, što bi bila hrvatska inačica Mixed up Mary.

– Tko je “Umolomni”? Ili što je?
ANA: Umolomni SU oni koji se ne boje pogledati svojoj boli u oči. Ljudi koji su u dodiru sa svojim osjećajima, koji se usude pustiti boli da boli i podnijeti kada osjećaji postanu tako jaki da imaš osjećaj da se igraš s razumom kada si dopustiš da ih osjetiš do kraja. Čini mi se da danas ljudi bježe od dubokih osjećaja. Zato u svakom drugom filmu gledamo mrtvu ili zlostavljanu djecu ili životinje – jer ljudima trebaju strašne i snažne slike da bi ih prenule. Prebrzo živimo, primamo i obrađujemo gomilu informacija, svaka introspekcija zahtijeva vrijeme i iskorak iz tempa kojemu smo podređeni da bismo opstali. I društvo postaje površno, kao da živi na autopilotu. A ja volim vidjeti ljude od krvi i mesa koji pokazuju gdje krvare.

– Video je dosta depresivan. Lijepo snimljen, super glazba, podsjeća malo na Portishead. Koje je glavna emocija Mixed Up Mary?
KONI: Taj je video prvo zajedničko “glumačko” ostvarenje za naslovnu pjesmu. Je li depresivan? To što likovi prolaze dobro oslikava riječ “umolomni”. Tepate nam, volimo Portishead ��.
ANA: Uh, glavna emocija? Čežnja. Jer što smo mi bez čežnje? Bez čežnje smo olupine. Sreća je lijepa, ali te ne goni nikamo, drži te na mjestu.

– Još od “Rano je za sutra” djelujete više kao bend ili više kao obiteljski off projekt?
ANA: EP “Rano je za sutra” označio je trenutak kad smo se predstavili kao bend. Dotad smo bili bas & glas + laptop.

– Kako brak i veza Ane i Konija funkcioniraju u glazbenom smislu i suradnjama? Tko ima zadnju?
KONI: Brak i veza Ane i Konrada neodvojivi su od suradnje i glazbe. Zadnju ima kritika i publika.
ANA: Muzika je ljepilo. Lijepo je imati zajednički cilj i nešto graditi zajedno.

– Kad ste definirali svoj zvuk kao pop noir koje je scena kojoj pripadate?
ANA: Negdje s “Umolomnima” i “Janom” smo otprilike shvatili u kojem bismo smjeru htjeli ići. Kako se to zove, prepustili smo kritičarima. Mi tragamo za zvukom i atmosferom, ma kako se to zvalo. Nismo se okupili s idejom “Ajmo osnovati pop noir bend” i počeli raditi takve stvari. A onda su počele prštati naljepnice “noir pop”, “dream pop”, “chamber pop”, “urban pop”, “synth pop”. Ono što se da zaključiti je da očito spadamo u pop. Ko bi rekao! Nikad nisam slušala pop.

– Koje su neki uzori na koje ste “oslonili” svoj zvuk?
KONI: Sva muzika na svijetu. Rekli su nam da imamo bristolski sound. To nam se isto sviđa.
ANA: A tko bi to više znao! Članovi našeg benda nasvirali su se različitih glazbenih stilova, sve se to negdje ugradi u prste i uho, pa izvire u našim pjesmama.

– Koliko stižete godišnje koncerata odsvirati i imate li izvan Zagreba prostor za proboj terena?
KONI: Proboj se trenira u pozadini i čim akcija krene, odsvirat ćemo sve koncerte koje dogovorimo i izvan granica terena, počevši od Zagreba i KSET-a.
ANA: S obzirom na to koliko se vrtimo u Istri, čini mi se dijelimo neku sličnu vibru.

– Kakva vam se čini scena na kojoj radite, što je sve u redu a što ne valja?
KONI: Dobra je scena. Svaki tjedan može se čuti barem jedan koncert izvrsnog benda koji nije mainstream. U Zagrebu je sreća što ima dovoljno različitih klubova za svaku vrstu muzike.
ANA: Mislim da je nastupila neka vrsta renesanse na glazbenoj sceni. Stalno me iznenađuju neki novi bendovi i kantautori koji stvaraju izvrsnu glazbu. Ono što ne valja je što nisu dovoljno vidljivi. Opet se vraćam na ono da je društvo površno i često mu je takva glazba preteška, prezahtjevna, traži i angažman slušatelja. Nisu to lake note koje ti pomažu da proguraš još jedan radni dan. Neobično je što radio postaje rado puštaju Nicka Cavea i nije im premračan, ali naše autore koji tako zvuče ne vrte jer su mračni.

– Nisu rijetki slučajevi tih privatno poslovnih partnerstva na našoj sceni. Koji su osim vas još vaši favoriti?
ANA: Volimo Mangroove, to je već svima jasno. Divni su Ivanka i Mrle. Slatki su nam Cura i dečko.

– Koji su nakon izlaska albuma planovi za rad dalje osim koncertnih promocija?
ANA: Pripremamo nove spotove, singlove, već se nakupilo i novog materijala kojemu je vrijeme da izađe iz mojih bilježnica i mobitela, treba mu se posvetiti. Pratite nas na IG-u i Facebooku te na našem Vevo kanalu.

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame