autorski tekstovi KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM Zabava

Igre prijestolja za predsjedničku fotelju: Koljinda i koljači

Poznata je izreka da prvorazredni zapošljavaju prvorazredne, a drugorazredni trećerazredne. Kakve zapošljava predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović još nije utvrđeno, ali je uočeno da sve više otpušta one koje je imala do sada. A nisu bili baš prvorazredni. I dovodi one još manje prvorazredne od prethodnika. Tako je odlučila razriješiti dužnosti savjetnika za unutrašnju politiku Matu Radeljića. To je navodno učinila na sebi svojstven način, dogovorivši mu sastanak s zamjenikom šefa sigurnosno-obavještajne agencije SOA u kafiću ‘Torte i to’ u Grahorovoj ulici, koji mu je tamo ukazao na njegove propuste i zamolio ga da napusti položaj. Odnosno, dao mu je ponudu koju nije mogao odbiti. Ili nešto u tom smislu. Da će se zabiti autom u njega ako nastavi tako nakon što ode. Na to je Radeljić nazvao predsjednicu i ona mu je odgovorila da nema pojma o čemu se radi i da će nazvati šefa SOA-e da kontaktira svojeg zamjenika. Naravno, šef SOA-e nije se javio. Potom su se obojica nasmijali na to. Na TO. Ili NATO. Zanimljivo je kakve kadrove, dakle, skuplja najjači obrambeni savez u povijesti, Sjevernoatlantski savez NATO, osobe koje suradnici i potčinjeni zovu SWAMBO (ona koju se mora obavezno slušati), a nezadovoljnici TO, i koji svoje zaposlenike obavještavaju u okruženju torti i slastica da im je iscurio pijesak u klepsidri, te da dođu počistiti ured od svojih prnja i sebe. Štono bi se reklo: Koljinda i koljači.

Uči li se takvo što na West Pointu ili u Pentagonu, nije sasvim jasno ili razvidno. Glede istog. Vjerojatno ni u Kremlju nisu upoznati s takvim načinom saobraćanja s nepodobnima, preferirajući radioaktivni polonij ili neku egzotičniju metodu za bivše zaposlenike, dok su vatreno oružje i obični automobil marke Lada rezervirani za novinarsku boraniju kakve tamo ima na izvoz.

Tim više što je sama predsjednica nedavno izjavila da nešto nije u redu s državom. Referirajući se pri tome pretežno na rad vlade. Da bi sada u nevjerojatnom salto mortaleu u vlastita usta izjavila da uopće nije mislila kritizirati vladu, jer su problemi, čini se kod nje. Umjesto Radeljića, koji se po svoj prilici uvrijedio zbog načina na koji je torpediran s Pantovčaka, te je osjetio neodoljivu potrebu da ugrize ruku koja ga je donedavno hranila, prva metla u državi odlučila je u žižu političkih zbivanja dovesti pomalo zaboravljenu Mirjanu Hrgu, osobu nevjerojatnih kapaciteta za nešto, također poznatu po vratolomijama skokova u vlastita usta, političkih zaukreta u obliku slova U, otkrivenih pupaka, svađa s pretpostavljenima, šurovanja s ujkanima, odricanja od Thompsonovih stihova, bijegova u Al-jazeeru i sličnih uredničko-političkih manevara, vjerojatno se nadajući da bi joj jedna takva potpora dobro došla u narednim igrama prijestolja protiv izazivača za predsjedničku fotelju. Naime, već ju je gđa Dalija Orešković pošteno izribala u vezi slučaja nasilnog Darka Kovačića – Daruvarca i premlaćivanja mlade cure u kafiću Zadru, gdje joj je s pravom spomenula da se nije toliko angažirala kad je bilo riječi o Istanbulskoj konvenciji o suzbijanju nasilja protiv žena. Doista, Kolinda je u svakoj situaciji pokazala vrludavi janusovski profil svoje vlasti, što se sada pokazuje kao dvosjekli mač: ako je u svakoj prilici nekome ili nečemu dala potporu, u drugoj je tu potporu uskratila, pa se ukupni zbroj njenih stavova može svesti na (ne baš pozitivnu) nulu, a gledajući iz suprotnih kuteva na apsolutno negativno djelovanje u svakom slučaju. Kao što smo već vidjeli u slučaju prethodnika, pokušaji da se zadovolji baš sve i svakoga uspijevaju jedino Milanu Bandiću, koji posjeduje prirodni seljački talent za podilaženje, pa se to njemu ne uzima za zlo, dok se osobama s pretenzijama na finiji politički profil ovakvo svaštarenje kad-tad obije o glavu. Dok briselski pulen Pelenki za protivnika ima još nedoraslijeg čovca Tedija Beru, koji zauzima otprilike ekspresionistički stav izobličenog lika stisnutih ušiju s Munchove slike Krik, dok mu se većina članstva osipa kud kamo mili moji, Kolinda bi uskoro mogla dobiti prave protivnike u liku povratnika Zokija Milanovića, osvetoljubivog Josipovića, nezgodne Dalije Orešković, ali i čestitog suca Mislava Kolakušića, nepoderivog teflona Milana Bandića, ljupkog populistaVilibora Sinčića i drugih opasnih pretendenata na najneodgovornije, lososom i savjetnicima obilujuće mjesto ud ržavnoj administraciji. Dakako, još bi uvijek bilo daleko poželjnije da tajne službe nadzire balkanski špijun Ilija Čvorović nego balkanski lignjun Josipović, ali alternativa bi mogla biti i Bandić. Mala bara i puno krokodila, što bi se reklo, pa se predsjednica zatekla nespremna u situaciji kad zbog odlazaka u Irsku ili na bolje plaćena radna mjesta teško pronalazi i kuhara, a kamoli iskusnog političkog savjetnika koji nije tek isluženi žbir na nečijoj vezi ili pretenciozni balavac sa stranim doktoratom bez tri čiste u glavi.

U međuvremenu nije jasno što bi se moglo poduzeti da se stanje u državnim službama i pravosuđu donekle popravi. Čini se da se albanska mafija duboko infiltrirala u tajne službe, budući da se njeni agenti nalaze po slastičarnicama, nalik na gangstere iz čuvenog ‘dječjeg’ mafijaškog filma Bugsy Malone. Ako i nije tako, lova curi na sve strane, jer se posredstvom američkog State Departmenta otkrilo da famozni F16 kojeg je od Izraela naručio ministar Krstičević zapravo košta četiri puta manje od cijene koju je on bio voljan platiti. Dodatna cijena su vjerojatno transportni, manipulativni i servisni troškovi. Ili je F16 ipak bila dijagnoza, a ne ponuda za avione, pa se ministar zabunio. Sudovi nisu u stanju osuditi nasilnika Daruvarca u prvom stupnju ni za šest mjeseci, pa se on mirno i uz blagonakloni smješak sutkinje i policije mirno odšeće u slobodu i na kraju još zavapi poput Kalimera kod Čička u HHO-u: pa to je prava pravcata nepravda!? Ukratko, dok svi kotači državnog aparata tonu u glib neučinkovitosti i korupcije, predsjedničin ured sve više se estradizira i gubi osnovne pretpostavke ozbiljnog političkog rada, te im stoga mogu preporučiti ovu nelošu zamjensku postavu:

Savjetnica PRH za unutrašnju politiku: Vlatka Pokos

Šef SOA-e: Josip Radeljak – Dikan

Zamjenik šefa SOA-e za operativu: Darko Kovačić – Daruvarac

A mogli bi se povremeno nalaziti u zadarskom kafiću Chill Out. Kod umivaonika.

 

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame