film knjige Kritike POP COOLTURA

Zimzelene kritike: Kopanje po prošlosti besmrtnog Dana Browna i Da Vincijevog koda

Možda se netko od vas sjeti kada je imao Boccacciov Dekameron za lektiru i već tada se upitao u čemu je tajna tih bizarnih srednjevjekovnih priča o seksu. Odgovor sam pronašao u (da, komercijalnim) teorijama zavjere. Sjedio sam pred TV-om, iščekujući film „Inferno“ po Danu Brownu. Davno sam gledao „Da Vincijev kod“, njegov prvijenac, i ne sjećam ga se. Osim dojma. Ne znam rade li se te stvari unaprijed samo zbog novca ili postoji neka dublja namjera. Očekivao sam da će u meni izazvati gađenje svojim populističkim (i, da, komercijalnim) pretenzijama. OK, može se reći da sam sjeo pred film u prosječno-hejterskoj atmosferi.

Prateći dosadašnje pristupe Danu Brownu kao nekome tko šokira „jedinu crkvu katoličku“, očekivao sam to i sada. Postoji, doduše, i korisna strana toga jer: “Kritika je nužno potrebna!“ Međutim, počevši gledati taj film, polako sam shvaćao da se njegov fokus pomaknuo. Ne znam zašto, ali ovaj put je crkva potpuno izostala iz žiže interesa. I to je postao ekološko-političko-fašistički fanatik koji se u maniri terminalnog sofista igra sa životom nekoliko milijardi ljudi. A crkveni sadržaji služe samo kao misteriozni linkovi. Odajem dužnu počast Brownu jer je zbilja trebalo istražiti i iskombinirati povjesno-vjerske informacije – zapravo samo to i jest Brownov neupitni talent. Reći će netko: “Pa što je to, samo malo Googla i Wikipedije“.

I, na kraju, zaključak: nisam pobornik onih ideja o gmazovima među nama, ali ovakve kontrazavjerne akcije, uključujući i one koje kritiziraju crkvu/e i one koje kritiziraju do militantnih razmjera napuhani ultrapopulizam, su potrebne i, štoviše, poželjne. A film? Na žalost ne sjećam se „Da Vincijeva koda“, ali ovaj „Inferno“ jest zabavan i, opet, potreban (kao nekada onaj prvospomenuti Dekameron). Tko zna: možda pomogne zaustaviti kakvu budalu da namjerno istrijebi pola svijeta. Znam da je tako nešto teško očekivati, makar i od bestselera i popularnog filma, ali zna li netko što je i Boccaccio zapravo imao na umu? Za doseg jedne moderne diverzije: „Ime ruže“ Umberta Eca ne bi trebalo biti tajni.

The Guardian pokopao film

Tagovi
Gabrijel Barišić

Gabrijel Barišić

Komentari

Reklame