Aktualno Celebrities Festivali Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA showbiz Zabava

Rambo Amadeus: “Serator” samo što nije, pravo naprijed u razotkrivanje predrasuda i novih etičkih potreba društva

Antonije Pušić a ka Rambo Amadeus se diskografski pritajio, ne čuje ga se često kao prije. Koncertne pojave su svako toliko jer Zagreb i Hrvatska ga vole. Uskoro će širiti Antiljubav na Antivalentinovo. Pa smo sjeli i izrešetali ga o stanju karijere ne bi li doznali neke ekskluzive.

– Zadnje što smo čuli od Ramba je bila suradnja s klapom Klesari u krasnoj “Šjor Spajdermen stari”. Ima li novosti oko novih autorskih pjesama i u kojem smjeru idu ako ima?

R.A.: Završio sam komad “Serator”. Uskoro će biti gotov i spot. Smjer je isti uvijek, pravo naprijed u razotkrivanje predrasuda i pretpostavljanje
novih etičkih potreba društva.

– U novo vrijeme da li gledate i vodite brigu na lajkove na YouTubeu kao mjerilo vrijednosti?

R.A.: U početku sam gledao, dok se nisu pojavili servisi koji vam nude milion lajkova za 300 €. Od tada se zaista trudim da mi moje hiljade
djeluju uvjerljivije od auto tune miliona.

– Da li je Antonije Pušić u slozi s Rambom Amadeusom, mislim da li se ikad desi konflikt autora i izvođača kao privatne osobe i osobe na pozornici? Da privatno mislite jedno a za javnost ne smijete biti baš toliko eksplcitni pa radije zadržite za sebe ili slično…

R.A.: Nema tu nikakve podjele, konflikta, dihotomije, nimalo više nego kod bilo kog čovjeka koji misli. Koristiti izmišljeno ime za show businnes
je praktično i korisno. Koristi ga i Papa, pa vjerujem da mogu i ja, bez opasnosti od podijele ličnosti. Već neko vrijeme ne govorim baš sve ono što mislim, naročito kad ne vidim uši koje su raspoložene da to čuju. Radije zapisujem, da bar eliminišem nepismene kao potencijalne kritičare.

– Koji su najbolji glazbeni predstavnici Crne Gore u novom mileniju osim Ramba i Who See? Kakva je crnogorska moderna glazbena scena?

R.A.: Evo, Trenutno imate šesnestogodišnju Saru Jovović jazz pijanistu, čudo svoje vrste i ćerku gitarskog virtuoza Šuleta Jovovića. Ivana Marovića Jazz muzičara i autora koji je trenutno u Berlinu, Vladimira Maraša, autora i direktora jazz festivala – New York Montenegro. Popularnu muziku ne pratim.

– “Bi li mi kazala” je zanimljiva teatarska pjesma. Vi ste u svojoj karijeri i uživo imali sklonosti unošenju elemenata performansa u svoje nastupe i pjesme i videospotove. Je li vam draže raditi namjensku muziku ili skladanje klasičnih pop pjesama?

R.A.: “Bi li mi kazala” nema direktne veze s teatrom, samo smo snimili spot u teatru, zbog bine i svjetla. Drago mi je da djeluje kao primjenjena
muzika. Draže mi je da radim po narudžbini, jer znam da će to neko na kraju htjeti da čuje – i plati naposlijetku.

– Glazbeni kritičari s ovih prostora vas još uvijek drže za jednu od najvećih legendi, naioriginalnijih glazbenika i pojava. Što mislite vi o glazbenim kritičarima kao profesiji uopće?

R.A.: Mislim da ih je premalo, nekad je toga bilo mnogo više, Petar Luković na primer. Nedostaju mi ta oštra, inteligentna pera. Mislim da bi
kritika morala da bude intenzivnija, drskija, hrabrija. Ona puno doprinosi zaimljivosti scene. Zapravo bez nje je scena nemušta.

– Tko su po vašem mišljenju najoriginalniji tekstopisci ovih prostora od vremena pojave kantautorstva, Štulića i drugih, pa do danas? Ako ih možete nekoliko spomenuti i zašto? 

R.A.: Marko Brecelj svakako, Štulić. Ima mnogo popularnijih, ali to nije pitanje.

– Što spremate uživo za Antivalentinovo? 

R.A.: Ništa specijalno. Mi sviramo dosta temperamentnu jazz fusion funk svirku, sa izletima u free jazz, i to je naša standardna ponuda. Oko 100
kompozicija imamo spremljenih, šta ćemo svirati zavisi od trenutne procjene. Ovo ljeto smo svirali na nekom festivalu – za sat i 15 minuta
sviranja uspjeli smo da odsviramo samo 3 pjesme… nekako su se razvile tako da su trajale po skoro pola sata. Koliko će biti digresija, zezanja, opaski, “vanpansionske potrošnje” to zavisi od milion faktora. Ja volim da sviram, u bendu su najbolji svirači do kojih sam mogao da dođem… ostaje samo da se nadamo najboljem. Za mene je svaka svirka avantura za sebe pa sam jednako znatiželjan kao i vi.

– Da li uspijevate voditi odvojen privatni i civilni život odvojen od interesa medija pa sa svojom djecom i suprugom provođenje dovoljno vremena ili morate paziti da vas ne ulove paparazzi? Kakav je vaš odnos s današnjim medijima?

R.A.: Ha hahaha, danas “zvijezde” plaćaju paparazzima da ih jure. Ovakvi kao ja – matori škrtci koji ne daju ni 5 para na svoje pojavljivanje u
tabloidima i žutoj štampi nikada nisu na meti paparazza. Ja recimo volim da vršim malu nuždu po gradu, na ulici, uz drvo… radim to svakodnevno,
nikada me nije niko slikao, a možda i jeste, ali pošto neću da platim, ni od objavljivanja nema ništa. Inače potpuno sam miran, živim kao i svaki
normalan čovjek, povučeno, među svojim prijateljima i porodicom. Ne idem na premijere, promocije, koktele, zabave. Kad idem na neki koncert
ne sjedim u vip ložama – valjda je to i način da čovjek na miru radi svoj posao.

– Kada bi otpočetka morali početi karijeru ili s današnje pozicije kako bi mladom Rambu savjetovali koje greške da ne počini i što da ne ponovi? Ili bi sve isto? 

R.A.: Ništa mu ne bih savjetovao. Ne solim pamet ni rođenoj djeci, ljudi slušaju samo one savjete koje prethodno plate. Besplatne savjete ne
sluša niko, valjda zato što iskustvo ne vrijedi mnogo naspram nauke i logike.

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame