Aktualno Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST

Jonathan: America Here We Come To Make Our Dreams Come True

Popričali smo s članovima trenutno najboljeg hrvatskog rock and roll benda i izvoznog proizvoda – riječkom grupom Jonathan. Prije turneje po USA i prije nastupa u Zagrebu i Rijeci kojima će zaokružiti ovaj dio albuma “To Hold” i “To Love”.

– Uskoro je na redu Amerika, nakon nekoliko godina kopanja konačno dream come true. Jeste li uzbuđeni i što očekujete od turneje?
Pa na neki način to je dio „dream come true-a“, ajmo reći da je to jedna od većih pukotina u probijanju leda koji u se u biti cijelo vrijeme trudimo probiti. Otkad je bend nastao smo težili da nam se djelovanje ne svodi samo na granice ex-Yu, nego da nema granica, da smo živi bend koji ide okolo i svira. Do sada smo imali već dosta nastupa vani, po čitavoj Europi, i pokazalo se da ljudi vani našu mjuzu doživljavaju isto kao i domaća publika i to nam je dalo dodatni push da guramo dalje. I uvijek se na kraju kada guraš srcem i glavom nešto dobro desi. Desilo se da su nas pozvali na SXSW festival u Austinu i New Colossus festival u NYC i odlučili smo oko toga izgraditi cijeli tour. Sada kad smo organizacijski sve priveli kraju, jasno nam je da će to biti nezaboravno iskustvo na kojem se stvarno svašta može desiti.

– Po kakvim klubovima svirate, to je desetak gradova i mjesta? Je li to prvi pravi slučaj da hrvatski bend bude izvezen u USA a da nije riječ po iseljeničkim klubovima?

Uz pomoć naše LAA agencije i Leea Tesche, gitariste iz benda Algiers, napravili smo stvarno kvalitetan tour, u super klubovima sa jako dobrim uvjetima. Na turneju krećemo 06.03., odradit ćemo nekih 12-13 svirki i preći cijelu istočnu polovicu SAD-a. Nisam skroz siguran u ovu informaciju, ali mislim da smo jedini ili jedni od rijetkih izvođača iz Hrvatske, a možda i iz ex-Yu, koji idu u SAD svirati za američku publiku, a ne za dijasporu.
Znamo da je Overflow svojevremeno svirao u Americi, ali ne znamo u kojem točno obliku i gdje. Uglavnom, nije ni bitno jesmo li prvi, bitno da nastupe rasturimo i da se po mogućnosti vratimo živi.

– Hoće li vas tamo gledati i neki američki predstavnici diskografskih kuća? 
Mi očekujemo regularnu publiku koja i inače pohađa koncerte izvođača sličnih nama, ali pošto su neki od nastupa i showcase-ovi, bit će i agenata i ljudi iz glazbene industije. Za neke nastupe je već i dogovoreno da dođu ljudi koji nam mogu pomoći na američkom tržištu.

Da li je u planu možda traženje nekog svjetskog izdavača za lakšu distribuciju i organiziranje po svijetu?
Ma svašta je u planu…Bit ćemo puno pametniji kada dođemo tamo i kada nastupimo pred svima njima. Mislim da je to najbolji način kako se možemo pokazati što smo i što je to što radimo. Nakon toga je njihov potez. Konačno se trud, isplatio. Ali da li se razmišljali o ovakvom scenariju kad ste
oformili bend? Bez lažne skromnosti, je li to bio plan? Ne bih to nazvao planom, postojala je neka vizija i želja. Nas su stvarno zaslijepile ove pjesme i energija koja se se stvorila kada je bend nastao. Potpuno smo bili posvećeni tome od početka i živjeli u tom nekom našem lijepom balonu i prije nego je bend izašao u javnost. Kada smo izašli, možemo reći da se desila i mala eksplozija kod ljudi što nam je dalo potvrdu da to nije nešto uobičajeno.
U tom osjećaju sve se čini moguće i blizu. Uz sve što se izdešavalo, mogu reći da to još uvijek živimo. Američka turneja se stvarno činila kao dosta lud scenarij, ali ne i nemoguć. Iskreno, tek sada kada je to tu, počeo nam je dolazit osjećaj: čekaj, šta stvarno idemo?

– Radite li i na novim pjesmama poslije “To Love” i “To Hold”?
Da, iako smo imali hrpu drugih obaveza oko benda pa nas je to prekidalo. Teško je uhvatiti konstantu koja je potrebna da uđeš u priču, da osjetiš ono
„jezero“, kako ga mi zovemo, koje je nepresušno i koje ti, kada se ogoliš, prepustiš i baciš – daje nevjerojatne darove. Uvijek kažemo da te pjesme već
postoje, samo ih treba moći čuti. Od početka se ne želimo ograničavati na stilove muzike niti se trpati u bilo kakve žanrove jer želimo ostati slobodni i mislim da se to čuje kada se sva naša izdanja usporede. Isto tako idemo i dalje. Prošle godine smo napravili svoj studio koji nam pruža još veće mogućnosti u stvaranju. Počeli smo raditi nove stvari koje nas opet vode u novom smjeru, opet odišu onime tko smo sada. Promjenu treba pratiti, ne joj se suprotstavljati.

– Da li vas zadovoljava situacija na domaćoj sceni što se tiče broja svirki?
Gledajući da smo alternativni bend koji pjeva na engleskom smo i više nego zadovoljni, sa brojem i sa kvalitetom. Ali da, voljeli bi da je još više svirki. Svirke čine bend živim.

– Vi ste privilegirani otpočetka jer imate najbolje menadžere, mislim najprofesionalnije pa vam cijeli put nije bio toliko težak? Ili je stvar u nečem drugom jer kod nas baš glavni mediji nisu skloni izvođačima koji pjevaju engleski…
Taman negdje kada je bend nastajao, i LAA agencija krenula je sa svojim djelovanjem u ovom obliku tako da je postojala jedna ogromna hrpa
entuzijazma s obje strane. Nitko od nas nije na to sve gledao nešto previše poslovno, ajmo reć da smo bili skupina baš dosta uživljenih luđaka. Rukovali smo se i ostatak je masu šljake, koncerata, cigareta, hrpa mailova i loših fora. Mi smo Maria Grdošića i Sanjina Đukića znali od prije i bili smo frendovi. Na takvom odnosu je sve krenulo i dan danas traje i jako smo sretni zbog te suradnje. Naše pjesme su odradile dobar dio posla, ali puno je pomogla njihova kvaliteta i posvećenost koje se lako prepoznaju u svemu što rade, a rade baš masu toga dobroga. Što se naših medija tiče, bili smo upoznati sa tim stavom i nismo očekivali ni blizu ovoliko pažnje koje nam pridaju, tako da smo u biti zadovoljni. Nadamo se da smo barem jednim dijelog pridonijeli da se situacija promijeni i da smo novim izvođačima donekle odškrinuli vrata u tom smjeru.

– Što vam znače nagrade poput Rock & Off, da li vam to na bilo koji način može pomoći oko bolje prodaje vaše glazbe?
„Prodaja“ nije riječ koju bi koristio, više bi to bila potvrda da je ono što radimo kvalitetno i da ima smisla. Svatko tko se kreativno izražava i u to daje svoje srce je samim time u tome i krhak i osjetljiv, pa tako i nije skroz imun na reakciju svijeta. Zato je bitno znati da oni koji razumiju to čime se baviš, cijene način na koji ti to radiš.

Dijana Čelić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame