Aktualno Interview POP COOLTURA showbiz teatar

Lana Gojak: Trudim se ne zamarati se tuđim blic, instant ili uspjesima preko noći

Povodom premijere kazališnog komada “Uspjeh preko noći” popričali smo s Lanom Gojak, glavnom glumicom predstave.

– Zadnje vrijeme vas se viđa često na kazališnim daskama. Lani ste radili s Mirom Gavranom, sada sa Sašom Broz. Što je dalje u planu ove godine?
U 2018 sam ušla s premijerom Sve o ženama Teatra Gavran u režiji Mladene Gavran, u ovu s Uspjehom preko noći Histriona u režiji Saše Broz . “Žene” su u godinu dana odigrane preko 50 puta, vjerujem da će i Uspjeh preko noći biti vrlo tražena predstava za koju će publika tražiti kartu više.

– Kako je bilo raditi na ovoj predstavi? 
Sjajno. Iako radna, na probama je bila vrlo opuštena atmosfera i odlična međusobna komunikacija. Prvi puta sam surađivala kako s Franjom i Vladom, tako i sa Sašom, ali svi smo jako lijepo kliknuli. Dečki sjajno igraju, jazziraju i gušt mi je gledati njihove glumačke bravure bilo na probi ili predstavi šćućurena u ulici.

– Što vam se sviđa u Mametovom djelu? Jeste li gledali film?
Mamet je napisao vrlo zanimljivu satiru o filmskoj industriji u Hollywoodu. Tekst je vrlo aktualan, iako je napisan 1988 godine, prikazuje konzumerističko vrijeme u kojem danas živimo. Moć, novac, prijateljstvo, rivalstvo, moral pa i pitanja smisla vlastite egzistencije su teme kojima se ovaj tekst bavi. Vrlo zanimljivo vodi svoje likove, vjerujem da bi svakom glumcu, glumici bio izazov čitati, shvatiti i igrati ovaj zahtjevan tekst.

– Uspjeh preko noći nije rijetka pojava u Hrvatskoj zar ne?
Ovisno o tome što osoba smatra uspjehom. Mislim da je uspjeh vrlo osobna stvar, čak intimna na neki način. Nisam rođena sa zlatnom žlicom u ustima, nemam veza i poznanstava koje bi me mogle, kao što Mamet kaže, pogurnuti, lansirati. Kako nemam to iskustvo, moram i želim vjerovati u rad, disciplinu, upornost, predanost koja uzročno-posljedično dovede do nekog cilja kojeg ste izabrali. Možda je put duži ili teži, ali na tom putu treba uživati. Trudim se ne zamarati se tuđim blic, instant ili uspjesima preko noći.

– Možete li usporediti rad Gavran Teatra i Saše Broz?
Svaki rad je drugačiji. Drugačiji je komad koji radite, žanr, tekst, kolege, redatelji, pristup radu. Iako su obje predstave komedije, susrela sam se s potpuno različitim zadacima. U predstavi Sve o ženama, igram 5 uloga, u svakoj sceni se uloge mijenjaju, od curice u dječjem vrtiću do bakice u staračkom domu. To mijenjanje uloga je najzahtjevniji dio predstave. U Uspjehu igram jednu ulogu, naoko naivne, ali ambiciozne mlade žene čiji su temeljni motivi prilično ambivalentni i trebala sam pronaći način da je shvatim i opravdam.

– Prije ste bili članica Istarskog, pulskog HNK a danas ste free lancer. Možete li usporediti prednosti i nedostatke pozicije i stanja u domaćim kazalištima?
U INK-u sam bila zaposlena punih 10 godina, nakon čega sam se vratila u slobodnjake. Prednost zaposlenja je svakako činjenica da ćeš svaki mjesec dobiti plaću, da imaš zdravstveno, mirovinsko. Pitanje egzistencije je osnovno ljudsko pitanje, biti slobodnjak u današnje vrijeme nije niti lako niti pametno. Glumaca ima puno,mradi se malo, honorari su sve manji. Ali ima nešto u toj slobodi ili nesigurnosti što te pokreće, čini budnim, živim, zahvalnim.

– Nekad su vas pamtili s TV po ulozi Ružne Betty od onda ste malo po sapunicama. Kako to?
Od Nine nisam puno snimala, tu i tamo neku gostujuću ulogu u raznim serijama. Pripisujem to životu i radu u Puli. Prošle sezone sam se vratila u Zagreb i zaigrala u Čistoj ljubavi. Nadam se da će me uskoro biti više.

– A film? Jeste li imali prilike mimo “Egzorcizma” Dalibora Matanića doći u neke zanimljive projekte?
Ovo sam ljeto na Pula film festivalu osim Egzorcizma imala i film Anđela Jurkasa Do kraja smrti. Nisam pogledala film jer sam bila na turneji s predstavom Sve o ženama.

– Kakva je situacija na domaćem filmu uopće po vama?
Nedavno sam imala polemiku s jednim filmskim režiserom. Postoji fama oko toga da se glumci uvrijede ako ih se pozove na audiciju, pa pozivaju direktno one koje poznaju ili su ih gledali. Iz tog razloga mi se čini da je posebno za mlade ljude, bez puno iskustva vrlo teško ući u film. Voljela bih da ima više audicija. Draža mi je opcija otići na audiciju i ne dobiti ulogu, nego već u startu biti zakinuta za samu mogućnost rada. Osim toga svaka audicija je mogućnost za rad na sebi, savladavanje svojevrsne neugode koju svaka audicija nosi, pomicanje svojih granica, ali i upoznavanje novih kolega. To što možda ne dobijete ulogu sada, ne znaći da nećete biti zamijećeni i u budućnosti surađivati.

– Što spremate sljedeće idućih sezona i u kazalištu i na filmu? Često glumci sami osnivaju svoje umjetničke trupe. Jeste li vi razmišljali o tome?
Život slobodnjaka je vrlo neizvjestan..Nema planova, stvari se mijenjaju iz dana u dan. Jedan dan plačeš jer ne znaš kad ćeš opet nešto raditi, a onda zazvoni telefon i dodje istovremeno nekoliko ponuda. Kad me uhvati kukanje i briga, sjetim se da sam zapravo na svojevrsnom novom početku i da sam u manje od 2 godine povratka u Zagreb, ušla u dva kazališta vrlo jake reputacije.

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame