Aktualno Celebrities inmediasres Interview mediji POP COOLTURA showbiz teatar

Saša Broz: Živimo u društvu gdje je uspjeh preko noći sredstvo a novac cilj, a političari su nekompetentni, podkapacitirani i manipuliraju masama

Uz nedavnu premijeru kazališne predstave “Uspjeh preko noći”, popričali smo sa Sašom Broz, jednom od vodećih domaćih kazališnih redateljica.

– Odakle izbor baš ovog kultnog, proslavljenog i hitoidnog predloška? Je li win win osiguran time što je riječ o play it safe komadu? 

Tekst je odlično preveo i u Histrione donio Ivan Goran Vitez prije otprilike 10 godina. Volim u šali reći da je Mamet bio strpljiv i čekao mene. Izbor je dakako napravio ravnatelj Histriona Zlatko Vitez i moram istaknuti da je to bio vrlo mudar potez. Izborom ove britke satire otvorila su se vrata Histriona i zahtjevnijoj publici dok ona tradicionalna nikako neće biti razočarana.

– Koliko je komad aktualan i upotrebljiv u našem društvu danas? 

Sam naslov teksta odgovor je na vaše pitanje. Živimo u društvu gdje je uspjeh preko noći sredstvo a novac cilj. To je fraza odnosno mantra koja je u potpunosti prožela naše društvo a primjenjiva je u svim sferama života ne samo u okrutnoj američkoj filmskoj industriji.

– Uspjeh preko noći nije rijetka pojava u Hrvatskoj zar ne?

Osim horde ljudi koji nažalost besposleni tumaraju po raznim reality emisijama u nadi da će ugrabiti trenutak slave  i naši političari imaju osebujan recept za uspjeh preko noći. On najčešće uključuje nekompetenciju, podkapacitiranost i manipulaciju masama a u svrhu preuzimanja vlasti koja znači moć. Izuzetci su rijetki a njima svaka čast što opstaju i ne posustaju.

– Koje su po vašem mišljenju najveće boljke situacije na domaćoj kazališnoj i kulturnoj sceni?

Kao prvo politiku treba u potpunosti izbaciti iz svih tijela koja odlučuju o pitanjima vezanim za struku. Vrlo važno je i osnaživanje alternativnih načina financiranja no, to pitanje je usko vezano za lošu gospodarsku situaciju u zemlji. Svakako je nužno poboljšati ulaganja u nezavisnu kulturnu scenu.

– Je li previše političkih klanova a premalo profesionalizma i u kazališnim krugovima?

Odgovor sam dala u prethodnom pitanju….

– Čime su kadroviranja na domaćoj sceni uvjetovana? Interesima ili klanovima? Tko koga štiti u domaćoj kulturi i kazalištu?

Kadroviranja su najčešće vezana za trenutan odnos snaga na političkoj sceni. Ima sve manje stručnih klanova a sve više umjetnika koji su iz nemoći da drugačije dođu do željenih pozicija postali glasnogovornici ili poltroni određenih političkih opcija.

– Ima li rješenja i gdje su? Vi kao dugogodišnji djelatnik zasigurno dobro poznajete scenu iznutra?

Nažalost, naše društvo je zaista preduboko ogrezlo u takav način funkcioniranja a hobotnica nemorala, sitnog politikanstva, manjka stručnosti svoje krake pustila je preduboko. Čitava država funkcionira po istom principu naravno da kultura ne može biti izuzeta. Živim u nadi da će netko jednog dana ipak staviti stvari na svoje mjesto.

– Koji su vama najdraži domaći redatelji i zašto?

Ima ih zaista mnogo i nikoga ne želim izdvajati.

– Tko su najkontroverzniji redatelji domaćeg kazališta? Frljić i Buljan ili?

Stvarnost koju živimo je kontroverznija i luđa od svega što se trenutačno može vidjeti u našem teatru.

– A kakve su vam predstave filmskih redatelja koji režiraju u kazalištu? Brešan? Matanić?

Iznimno ih cijenim kao filmske redatelje dok slabije poznajem njihov rad u teatru.

– Koji su vam glumci koji vam najviše leže po habitusu?

Svi koji su maksimalno predani, profesionalni  i kreativni.

– A ima li nekih s kojima niste a voljeli biste raditi?

Jako puno zato se i veselim novim projektima.

Što vam se čini kako trenutna Ministrica kulture štiti interese iste i koje su pohvale ili zamjerke na rad iste?

Svi ministri koji uspiju za svoj resor osigurati više novaca iz proračuna u odnosu na prethodno razdoblje mogu se smatrati uspješnima.

– Situacija u HNK je stalno na vjetrometini političkih prepucavanja lijevo i desno. Što vam se čini kako i zašto je tome tako i kad će prestati ako ikad?

Žao mi je da se slika o HNK već duže vrijeme projicira kroz prizmu političkih prepucavanja a ne programa koje to kazalište producira. Dok god će politika biti direktno uključena i imati svoje interese u kulturnim institucijama do tada ćemo negdje više a negdje manje biti svjedoci revijalnih političkih prepucavanja. Naravno na štetu konzumenata programa i onih koji predano kreiraju i sudjeluju u programu. Gotovo da nema teatra gdje ne postoje političke silnice samo su negdje više a negdje manje medijski istaknute.

– Da li vam je ikad došlo i prohtjelo se režirati i realizirati neko djelo po životu vašeg djeda ili se njega smatra personom non grata?

Predstavu ne ali dokumentarni film – da.

– Što spremate i planirate još za iduću sezonu?

Nakon premijere “Ljubavnih pisama Staljinu” u produkciji Planet Arta  i “Uspjeha preko noći” u produkciji GD Histrion upravo pripremam dječiju predstavu “Cvilidreta” koja će premijerno biti izvedena 01.ožujka u ZKL-u. O predstavama koje su u planu ne volim unprijed govoriti ali sa veseljem ću ih najaviti kada dođe vrijeme za to. Uz obaveze u teatru tu je i moj stalni angažman kao višegodišnje vanjske suradnice na HRT-i i to kao redateljice sinhronizacije  animiranih filmova za djecu. Jako me veseli taj posao i radim ga dugo.

– Jeste li mimo TV događaja i kazališnih predstava ikad poželjeli režirati igrane filmove?

Još ne ali nikad ne reci nikad.

– Što vam se čini u kojem smjeru ide domaća medijska scena?

Estradu ne pratim ali bi voljela da se više prostora otvori za kulturu i umjetnost i svima nam želim puno manje žutila koje degradira i zatupljuje društvo.

– Može li kazalište bez državnih dotacija preživjeti i ima li dovoljno publike za održavanje kazališne scene vitalnom?

O državnim dotacijama mislim da direktno ne ovisi niti jedno kazalište u Hrvatskoj čak niti HNK u Zagrebu jer je u iznosu od 49% dotirano sa strane Grada Zagreba svog suosnivača. Ostala kazališta u državi koja nose naziv HNK mislim da su u gotovo stopostotnom iznosu dotirana od grada u kojem se nalaze a ne Ministarstva kulture. Ministarstvo kulture  financira festivale kao što su DLJI, Splitsko ljeto i ostale festivale od nacionalnog značaja. Gradska kazališta konkretno u Zagrebu financirana su od Grada Zagreba a ne države.

– Koja je kritična masa publike zainteresirane za teatar u Zagrebu a koja u ostatku države? 

Da bi netko mogao odgovoriti na ovo pitanje trebalo bi napraviti konkretno istraživanje na razini grada Zagreba odnosno države. Ne bi bilo u redu davati paušalne informacije temeljene na subjektivnom iskustvu.

Dijana Čelić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame