Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

She Loves Pablo u Vintageu: Stonerske detonacije ruše sve pred sobom

Povijest hrvatske glazbe prepuna je zanimljivih, nerijetko i vrlo kvalitetnih mikro-scena, posvećenih nekom, u Americi ili (nešto manje) Engleskoj izuzetno prisutnom i cijenjenom pravcu koji je na ovim prostorima osuđen na margine. Samim time, sastavi poput onih koji su ranih
devedesetih ispisivali važna poglavlja hrvatskog noisea (Regoč, Gone Bald..) bili su prisiljeni potražiti sreću na pozornicama diljem Europe, gdje su nerijetko privlačili puno više publike nego na koncertima u Zagrebu ili Rijeci. Njihovu sudbinu po mnogočemu su naslijedili i ovdašnji stoner
bendovi premda se, ako je suditi po koncertu koji su She Loves Pablo u petak održali u Vintage Industrial Baru, po pitanju fanovske baze, barem u glavnom gradu, nemaju razloga žaliti. Klub u Savskoj tako je bio prepun, čime je deset godina stari prvijenac grupe "Mother Of All"
napokon dočekao priznanje kakvo zaslužuje. Zagrebačka četvorka, naime, ovim je nastupom promovirala vinilno reizdanje spomenutog albuma koji, barem prema nižepotpisanom, nije samo najbolje što su snimili, već i nešto usporedivo s ključnim ostvarenjima njihovih uzora tipa Kyuss, Melvins ili Sleep.

Pritom, međutim, trebam napomenuti kako se ne ubrajam u pretjerane ljubitelje stoner rocka, ponajprije jer sam uvijek smatrao da je riječ o glazbi koja se nije bitno odmakla od bliskog joj srodnika grungea, srodnika s kojim se kvalitetom nikako nije mogla mjeriti. She Loves Pablo u malom prstu imaju Sabbathovske doom riffove i ritmove na tragu jednih Melvinsa, uz moćan vokal Domagoja Šimeka i bas dionice za koje na trenutke imate osjećaj da vas udaraju direktno u želudac i rebra. U Vintageu su zaista raznijeli sve pred sobom, stotinjak minuta bombardirajući publiku svojim usporenim, distorziranim zvučnim udarima, pri čemu ipak moram priznati da su mi nakon nekog vremena njihove pjesme postale malo previše slične jedna drugoj. Taj su nedostatak u solidnoj mjeri uspješno kompenzirali produžavanjem i nadograđivanjem originalnih skladbi brutalnim grooveom i improviziranim pasažima u kojima su rušili ograde između čak i toliko udaljenih ogranaka rocka kao što su psihodelija i heavy metal, posebno u I Am The Motor i Slo Diesel koje uz punkerski kratku i direktnu No predstavljaju možda i ultimativnu trilogiju hrvatskog stoner rocka.

Vedran Harča

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame