autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM TOP VIJEST

EU ludnica ili sudnica: Izbori za Europski parlament – Duh Zorana Milanovića i goropadna Dalija

Duh Zorana Milanovića kruži nad izborima za Europski parlament, kao Jahve čije je lice išlo nad vodama u biblijskoj verziji stvaranja svijeta, dok još nije bilo ni dana ni noći, ni neba ni zemlje. Spiritus movens nije se uključio u samo događanje, ali negdje iz gorućeg grma čeka kako bi nas zaskočio u pravom trenutku i kao mlađahni bubuljičavi Faetont zajahao Helijeve kočije prema Briselu. Sociopatski pristup je jedino i moguć u ovakvoj državi, jer svako ozbiljno pozivanje na razum, društvenu pravednost ili socijalnu odgovornost u startu je osuđeno na propast. Čak i kad u navali optimizma stranku nazoveš START, poput Dalije Orešković.

Naime, ova je država monstrum, rečeno mamićevskom terminologijom. Ima nečega i u pojedincima, u zbivanjima po provinciji gdje iz škrinja za zamrzavanje ispadaju leševi i mala djeca lete preko balkona zahvaljujući ocu pijanduri u potrazi za dječjim doplatkom po otocima, ali ovo je prvenstveno organizirana monstruoznost. A u monstruoznim uvjetima najbolje uspijevaju monstrumi, a ne nekakvi pametni, štreberi, racionalni promišljeni tipovi i slično.

Politički analitičar Gjenero vidi Milanovića čak i iza Dalije Orešković, ali ga začudo ne vidi iza Amsterdamske koalicije, koja je po sastavu praktično Kukuriku koalicija bez SDP-a i značajnijeg dijela HNS-a s Čačićem. Kako to? Iznenadno sljepilo? Zatim ga smeta što je Dalija Orešković provodila zakon o sukobu kao državni službenik, kakvog ga je Sabor izglasao, premda ona i jest bila državni službenik u neovisnom povjerenstvu, i kao takva dužna provoditi zakon nevoisno od vlade, ali ne i od samog zakona. Dok HDZ-ovi “nezavisni” obično krže zakon kako bi pogodovali HDZ-ovoj vladi, ova se držala zakona ‘kao pijana plota’, pa je stoga postupila suprotno naputku druga Tita o pravosudnim pitanjima. A HDZ bi titovski htio da se zakon drži HDZ-a. I poslije Tita – Tito.

Sudac Mislav Kolakušić je međutim kod Ace Stankovića nastupio baš biblijski, u skladu s onim licem koje lebdi nad vodama, kao sudac posljednjeg dana koji se spušta laganim ali odlučnim koracima sa Sinaja, držeći ploče s 10 zapovijedi u moćnim rukama. A dole Aco i ekipa obožavaju Zlatno Tele, odnosno Hrvatsku Televiziju, i pitaju ga razne gluposti. Nasuprot ovog moralnog snagatora stoji Dalila, odnosno Dalija, s posve istim pretenzijama na osvajanje vlasti: prvo Europski parlament, pa predsjednički izbori, i konačno Sabor. Gem, set, meč, nadometnuo bi na sve to pokojni Ivica Račan. Samo, što ako se na kraju ispostavi da sudac Mislav nije uopće Mojsije, nego Samson? A s dlakama na strateškim mjestima ne stoji ponajbolje.

Uopće, postavlja se pitanje smije li se on kao sudac kandidirati na izborima za Europski parlament, pa smije li se i baviti politikom kao takvom. Zakon o sudovima u tome smislu je jasan. Ne smije, jer inače prestaje biti sudac. Ali Zakon o izborima za EP kaže da ipak može. U slučaju da bude izabran prestaje mu dužnost suca. Poanta je treba li prestati biti sudac čim zakorači u političku arenu ili tek kada bude izabran na političku funkciju. Ako se držimo Lex specialisa, jasno je da bi morao prvo dati ostavku. Ali tko je tu da se drži zakona kao pijan plota, a ponajmanje nekakav sudac. Sudac u nas prije svega označava osobu s autoritetom, a tek onda nekoga tko se pridržava zakona.

Hrvatska nacionalna kultura užasno je autoritarna. Kod naroda prolazi ako kažeš da ćeš lupati šakama o stol (Kolinda), trpati u zatvore bez suda, zavesti red i strogoću. Smrtna kazna za veleizdajnike i lanci za kriminalce ipak nisu poželjna opcija. Ne zato što Hrvati nisu zdušno za to, nego više vole da se prljavi poslovi obavljaju dalje od očiju javnosti, u nekom podrumu i sjekirom u glavu, kako bi se javnost poslije time godinama hranila i nagađala što se dogodilo. A kosturi da ispadaju najmanje 20-50 godina nakon samog događaja. Zato Marko Francišković nije imao previše šanse uspjeti, kako pokazuje i dokumentarac Gorana Devića “U ime RH” na ovogodišnjem Zagreb Dox-u. Previše je transparentno nastupio. Opozicionari koji se furaju na građansku kulturu i toleranciju pak skupe 2% u koaliciji i onda se jeftino prodaju ili popunjavaju ministarstva, državne uprave, javna poduzeća i agencije na srednjoj i nižoj razini. Na kraju ni od autoritarne poze ne bude ništa i najautroitranijim se čini Milan Bandić, koji nastupakao Bog i batina prema svojoj ergeli u gradu Zagrebu, a prema građanima se smješka kao kumek i glumi pred uglednim i dobro potkoženim gospođama i gospodom simpatičnog i uslužnog djedicu koji odmah prenamijeni zemljište ili učini bilo koju prikladnu uslugu za odgovorajuću protuuslugu u kešu.

Što se tiče ‘tvrde nacionalne desnice’, ona i ne bi imala što tražiti na EU izborima, kad je načelno protiv EU-a. Ali i protivnici EU-a ne vide ništa loše u tome da se ogrebu za europske pare, kad se već serviraju na pladnju pod nazivom EU fondovi ili EU-fondu, ne znamo točno. Pa će tako i EU – Čavoglavci uskoro pjevati drugu pjesmu:

Za dom i EU fondove spremni!

U Zagori na izvoru rijeke Čikole

Stala braća da energetski obnove svoje domove

Stoji Hrvat do Hrvata, u projektima muljaju svi

Pare EU neće dobit natrag, dok smo živi mi

Zaključno, europski parlament je za Hrvatsku ludnica ili sudnica, ili oboje u jednom, karneval na kojem spaljuju mrske Prinčeve Krnjevale poput zloglasnog Pupovca i njegovih Novosti. Stoga je jedina istinski važna vijest koja se tiče predstojećih izbora da je od raka debelog crijeva umro dugogodišnji ravnatelj i neformalni prvi predsjednik psihijatrijske bolnice Vrapče, dr. Vlado Jukić. Slava mu i hvala – trag koji je ostavio za sobom ostat će neizbrisivo s nama, pa makar samo u politici i državnoj upravi.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame