Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

Kojoti: Sve je pod kontrolom? – Album karijere i nova potvrda snage

Od uvodnih taktova “I Wanna Be Your Dog” The Stoogesa, kojom su otvorili svoj sada već legendarni nastup na Brijačnici, reunion Kojota svakim se novim poglavljem pretvara u jednu od najljepših priča hrvatskog rocka.

Prvi povratnički koncerti jasno su pokazali koliko je našoj sceni nedostajao jedan takav, bazičan i punokrvan rockn&roll bend, posebno jer su singlovima poput “Mi ne pripadamo tu” i “Evolucija ide u pogrešnom smjeru” dali naslutiti da se vraćaju jači nego ikad. Stari albumi, objedinjeni na box-setu “Dragocjeno Raskošno Blistavo”, izdržali su test i vremena i glazbene kritike koja ih je, što u devedesetima nije uvijek bio slučaj, bez iznimke dočekala hvalospjevima.

Zbog svega toga, od jedanaest pjesama okupljenih pod nazivom “Sve je pod kontrolom?” očekivalo se stvarno jako puno, a Kojoti su očekivanja ispunili u potpunosti, snimivši daleko najzreliju ploču karijere.

To se prvenstveno odnosi na autorski rukopis Davora Viduke koji je punk, garažne i rhythm n blues temelje benda nadogradio svime onime što se u rock n rollu događalo tijekom njihove sedamnaest godina duge hibernacije. Nadalje, teško se sjetiti kada je bio naoružan ovako razornim arsenalom riffova (ponajprije u “Sram”, “Nova riječ” i “Sve je pod kontrolom” u kojoj je Alenu Marinu za mikrofonom asistirao Kandžija), kao i melodičnih, zaraznih refrena tipičnih za Kojote.

Svirački, i uživo i u studiju, zaista ubijaju pa tako Vanja Marin i Bobo Grujičić tutnjavu basa i bubnja relativno često odvedu i na teritorij Funkadelica, Wara ili Family Stonea, pri čemu vrijedi spomenuti i gostovanja Vave Simčića na lap steelu i klavijaturista Vedrana Križana, dvojca koji je baladu/midtempo “Oprosti što te volim” pretvorio u jedan od apsolutnih vrhunaca albuma. Bitno slabiji dojam ostavlja suradnja s Lukom iz TBF-a “Da li znaš moje ime?”, no zato je teško naći bilo kakve zamjerke završnici u kojoj su psihodeliji šezdesetih počast odali “Prekrasnim danom”, a tragično preminulom članu Danu Divjaku lijepim odjavnim instrumentalnom “Dan”.

Kroz proces sazrijevanja prošli su i stihovi pa u “Sram”, “Mi ne pripadamo tu” i “Evolucija ide u pogrešnom smjeru” Viduka prilično precizno detektira apatiju (“i ne vidim sretne ljude/i ne vidim osmijehe”), beznađe (“mi nismo htjeli puno/vi ste već uzeli sve”), primitivizam i mržnju veću čak i od one protiv koje su se borili u devedesetima (“ljudi u odijelu, jučer sišli s brda/sve veće glave, a praznina unutra/brišu nam povijest, kradu nam sutra”).

Vedran Harča

9/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame