autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM Zabava

Nepristojan narod: Otkud ministrici Mečka?

U posljednje vrijeme primijećena je povećana doza nepristojnosti u javnom prostoru. Kao što nalaže nepisano pravilo dobrog ponašanja, ženu se ne smije pitati za godine, komentirati njen izgled ili stas na neumjesan način, a HDZ-ovca se ne smije pitati odakle mu puno novaca. To je sve prekršeno u slučaju ministrice Gabrijele Žalac (rođ. Ivanković) iz Vinkovaca, hrvatske ministrice regionalnog razvitka i europskih fondova; prvo su je mediji počeli razvlačiti zbog odijevanja neprimjerenog njenoj funkciji i staturi, pa i zbog viška kilograma i masnog tkiva na tijelu, što se obilato popratilo i na društvenim mrežama, da bi zatim ista ministrica (možda iznervirana tretmanom medija) pogazila dijete, što je jedva dočekano u medijima da se zatraži i ostavka ministrice, i to opravdano, da bi na kraju mediji otkrili i skupi Mercedes u ministričinu dvorištu. Iako se ispostavilo da se radi o unajmljenom vozilu njenih roditelja, koje se nekim čudnim spletom okolnosti zateklo baš kod nje, a vlasnika iznajmljenog vozila također, čini se, dosta dobro poznaje – muž automehaničar s pristojnim primanjima na to sve dođe baš kao kec na desetku – već dobrano načet ugled ministrice nije izdržao neodoljivu težinu vapaja javnosti. I to valjda za pravdom. Premijer Plenki objavio je da više ne uživa njegovo povjerenje, baš u času kad se imao nečime konkretnim pohvaliti: izlaskom inače uglavnom smećaste Hrvatske iz kreditne zone ‘smeća’, što sve dobro dolazi u trenutku nastojanja da Hrvatska bude primljena u OECD i počne ponovo privlačiti neke dobre ulagače. Dakle, po prilici, ne samo one iz narkoperuanskih i peračkih krugova.

Ali što ti vrijedi sav trud u dokazivanju da nisi smeće, kad si, zapravo, okružen smećem koje moraš trpjeti radi uravnoteživanja različitih interesa u stranci koju, formalno, vodiš. Ni ovo nije sasvim izvjesno, jer se premijer Plenki, začudo, pojavio na protestu protiv samoga sebe, to jest na protestu protiv nasilja u obitelji kojeg je, čini se, pokrenula Jelena Veljača, nakratko se oglasivši iz pravca Beograda hashtagom #spasime (danas sav pristojan svijet komunicira haštegovima), a prihvatila lokalna ekipa finih demonstranata. Čija se nasilnost ispoljila jedino na bubnjićima posjetitelja – kodemonstranata – korištenjem adekvatnih ‘zlih bubnjara’ ili njihovog ekvivalenta kako bi protesti dobili zvučni identitet i nekakav zamah. Makar i bez naznake marširanja ili nečeg sličnog. Ovakve fine demonstracije na kraju ostavljaju osjećaj posjeta koncertu, a ne aktivnosti koja bi trebala biti usmjerena smjenjivanju nekoga ili nečega, što očigledno nije zasmetalo ni onome protiv kojega su demonstracije formalno bile uperene, premijeru vlade čije ministre sam postavlja i smjenjuje. Zahtjevi demonstranata bili su realni, dakle ispod razine koju bi poželio svaki benevolentni diktator u Hrvatskoj: prebijanje nasilnika, voženje na galge, razvlačenje na kotaču, španjolska čizma i ostali rekviziti torture. Za sada bi se zadovoljili samo kaznenim postupkom protiv nasilnika (umjesto prilično benignog prekršajnog), koji je u nas inače jako učinkovit. Od svih optuženih uspije se osuditi sve koji nemaju dosta para za skupog odvjetnika, a od ostalih nitko. U prekršajnom postupku, također vrlo efikasnom, osudi se sve optužene, ali kazna im na kraju djeluje više kao nagrada ili poticaj da nastave s djelovanjem u istom smislu.

U međuvremenu se približavaju europski izbori, na kojima je trebala kao primadona zasjati upravo uskoro smijenjena ministrica, dok su u Lici već održani izbori na kojima su prvo i drugo mjesto osvojili HDZ- i bivši HDZ-ov smijenjeni Darko Milinović. I tako se ponovo pokazalo da u Hrvatskoj jedino HDZ može pobijediti HDZ, ili da i Lika ima svoje naličje, samo što je i ono nužno HDZ-ovsko. Uspjeh nezavisnog Dabe s “Burom promjena”, koja puše vjerojatno negdje iz smjera Senja i Novalje gdje je dotični (grado)načelnik, također nije za podcjenjivanje. Ono što bi se Plenki i drugari morali zapitati jest može li Naličje pobijediti Lice, makar se u samoj Lici pokazalo da to ne može? Odgovor je uslijedio ovih dana u vidu novog Zakona o političkim aktivnostima i izbornoj promidžbi, kojim se HDZ-u daju odriješene ruke da odriješi kesu svojim kandidatima na izborima, pa se tako na izborima za Europski parlament taj iznos povećao s 1,5 milijuna na 4 milijuna kuna, dakle polovicu od iznosa dopuštenog za predsjedničke izbore, a donacije pojedinaca i poduzeća strankama moguće su u trostrukim iznosima od po 30000 kuna ili jednostruko čak 200000.

Neovisni izabrani kandidati koji pristupe nekoj stranci, neće zadržavati svoja sredstva za izbornu promidžbu koja se plaćaju iz proračuna, nego će se ona pripisati stranci kojoj su pristupili. Isplata će se određivati prema rezultatima izbora, a ne prema stanju u trenutku formiranja predstavničkog tijela (kao što je Sabor). I sve tako dalje. Prema tome, novi izborni zakon pobrinut će se da obje ruke miluju i dalje isto lice, a i sebe međusobno, a ono je, čini se, pretežno HDZ-ovskog izgleda. Pa čak i kada se radi o SDP-u, jer SDP-ov Varga je, kako se doznaje, sin dvoje osnivača HDZ-a. Mediji promptno saznaju da je najvjerojatnije riječ o jednom muškarcu i jednoj ženi, ili možda o čovjeku i ženi. Štoviše, prema saznanjima dole potpisanoga autora, dotični je sin stanovite gospođe Vere Varga koja je svojedobno bila alfa i omega u ministarstvu europskih integracija, prije nego što je tamo 2004. godine zasjela stanovita Kolinda Grabar Kitarović, mlada rodilja i kršna HDZ-ovska uzdanica. A i sam Zoran aka Zorangutan kojega zaziva lijevo orijentiran hrvatski puk ima određene povijesne i rodbinske veze s HDZ-om. No, to vam je tako u politici. Malo dobiješ, malo izgubiš, ali šišaš dalje. I Mojsije se svojevremeno ugodno družio s faraonom Ramzesom, ali mu je u jednom času postao teret. U kontekstu hrvatskog demokratskog deficita, koji će se novim zakonom još malo produbiti, čini se da nam i ne preostaje postupiti bitno drugačije od Mojsija: budući da faraon i njegovi pripuzi imaju monopol na svo hrvatsko zlato, preostaje jedino pokupiti prnje i potražiti sreću u nekoj drugoj Obećanoj zemlji. Kao što su je Bosanci našli u Hrvatskoj.

Kako kažu ovih dana, ne samo da j… zemlju koja Bosne nema, nego j… Bosanca koji nema počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Rektor Boras odlučio je opravdati renome sveučilišnog grada, te nakon šefa bosanskog HDZ-a Čovića dodijeliti počasni doktorat gradonačelniku tog istog grada. Ideju je zdužno podržao i njegov bivši protukandidat za predsjednika Republike Hrvatske, bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Jer da je puno napravio izgradnjom Muzičke akademije u Zagrebu. Stoga je doista nepravda da doktorat nema i treći važan Bosanac, Radovan Karadžić, prije koji dan osuđen na doživotni zatvor u Scheveningenu. Jer ipak je dosta napravio za pjesništvo na jeziku koji je, uvjetno rečeno, većim dijelom hrvatski.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame