Aktualno DOP TV Glazba Kritike POP COOLTURA sex

DOP Live: Lydia Lunch @ Vintage Industrial Bar – Kill, death, smrt, zlo!

U rockn&rollu, a i glazbi općenito, najbolje stvari često pronalazite na samom rubu, daleko od bilo čega nalik srednjoj struji. Točnost te tvrdnje u posljednja su dva tjedna svojim nastupima dokazale nova nada Courtney Barnett i neuništiva no wave frikuša Lydia Lunch koja nam se u nedjelju
ponovno ukazala u Zagrebu, točnije Vintage Industrial Baru. Za razliku od spomenute Australke, čiji je nedavni koncert u Tvornici bio prava parada šablona i neinventivnosti, ikona njujorške art scene sedamdesetih i osamdesetih jasno nam je pokazala koliko rocknroll može biti napaljen, uzbudljiv, kaotičan i bijesan poput neke u kavez zatočene beštije.

Lydiju je ovoga puta pratio Big Sexy Noise, odnosno bubnjar Ian White i gitarist James Johnston, iz čijeg CV-ja vrijedi izdvojiti nekadašnje članstvo u Caveovim Bad Seedsima, vlastiti mu bend Gallon Drunk te suradnje s PJ Harvey i krautrock titanima Faust. U najkraćim crtama, njihov zvuk
moguće je opisati kao razoran napad na sva osjetila, bilo da je riječ o Whiteovom bubnjanju u kojem se plemeski ritmovi susreću s Maureen Tucker iz Velvet Undergrounda, Johnstonovim brutalno sirovim noise riffovima ili Lydijinom hrapavom režanju i vrištanju.

Iako iza sebe ima više od četiri desetljeća aktivnog bavljenja glazbom, u Vintageu su set-listu sačinjavale isključivo pjesme nastale u zadnjih deset godina i objavljene na albumima potpisanim imenom Big Sexy Noise.

O glazbenim vrhuncima sedamdeset minuta dugog koncerta teško je govoriti pošto slabih trenutaka nije ni bilo, no za nijansu jači dojam ostavile su Mahakali Calling i Ballin the Jack, prljavi i glasni komadi noise bluesa na tragu onoga što su radili Birthday Party, The Gun Club, Rowland S. Howard i Sonic Youth, sve odreda suradnici gospođe Lunch. Treba istaknuti i obradu Kill Your Sons Loua Reeda po čijem je završetku njezinog slavnog autora propisno izvrijeđala. Lydia je u Vintageu slavila i svoj šezdeseti rođendan, što je opisala riječima kuje i vještice se znaju pobrinuti za sebe, prilično uspješno se okušala i u repanju, a nije izostalo ni tradicionalno “zlostavljanje” prvih redova kojim me podsjetila na velikog joj uzora i učitelja Alana Vegu iz Suicidea.

Naslov ovog teksta nisam slučajno posudio od starog bojnog pokliča KUD Idijota – još od Teenage Jesus & The Jerks njezini tekstovi gotovo bez iznimke su inspirirani najmračnijim ljudskim porivima i pobudama. Usprkos tome, stvarno se ne sjećam kada sam se s nekog koncerta vraćao
toliko nabrijan i napunjenih baterija. Do sljedeće Lydijine crne mise… (Vedran Harča)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame