Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Iggy Pop: Free – jazzirane meditacije rock’n’roll divljaka

Neuništiva rock’n’roll beštija Iggy Pop zadnjih je desetljeće i pol do dva daleko najbolji kada se odrekne rock’n’rolla, barem onog vođenog razornim riffovima i feedbackom koji su mu i osigurali titulu ‘kuma punka’. Bilo sa Stoogesima ili u društvu Josha Hommea, Iggyjevi, uvjetno rečeno, rokerski albumi najčešće su završavali u kategoriji ‘bičevanja mrtvog konja’ i zvučali kao potkradanje samoga sebe iz dana ponosa i slave. Da ga još uvijek ne trebamo i ne smijemo otpisati zato je dokazao francuskim pločama ‘Preliminaries’ i ‘Apres’ na kojima se intrigantno poigravao s tradicijom europske glazbe te posebno s ‘Free’, svojim najjačim izdanjem još od ‘American Ceasar’ iz ranih devedesetih.

Pratnju Iggyjevom dubokom i, s obzirom na godine i način života, zapanjujuće moćnom glasu u ovih deset pjesama umjesto gitare tako čini truba Lerona Thomasa, američkog jazzera koji je i glavni autor na albumu. Također, tutnjava ritam-sekcije utihnula je skoro u potpunosti, a njezino mjesto zauzele su programirane minimalističke podloge ili, kao u slučaju ‘We Are the People’, rijetki akordi na klaviru.
Određeni broj kritičara ovaj je materijal, vjerojatno zbunjen nazivom, sasvim pogrešno strpao u free jazz; jazza svakako ima, ali znatno bližeg njegovim novijim, modernijim ograncima nego bilo čemu što su radili Pharoah Sanders, Albert Ayler i njihovi nebrojeni učenici. Iggy se na tom terenu zaista sjajno snašao, kako u recitalima u kojima čita stihove Dylana Thomasa, autodestruktivnog engleskog pjesnika i jedne od najranijih ‘žrtava’ slavnog Chelsea Hotela u New Yorku, tako i u ‘Somali’ i ‘Page’, skladbama kakve bi se mogle naći i na albumima našeg Chuija.
Samim time, sve koji ga i dalje izjednačavaju s Iggyjem iz Stoogesa ili su ga prestali pratiti prije 15-20 godina očekuje priličan šok, šok koji će donekle ublažiti kaos ‘Dirty Sancheza’ ili fantastična ‘Loves Missing’, u glazbenom smislu gotovo i jedina poveznica s prošlošću.
Cover albuma djeluje pomalo fatalistički i pokazuje Iggyja kako u sumrak ulazi u more, kao da je potpuno sam na svijetu i kao da nam svima upućuje posljednji pozdrav. Stvarno se nadam da nije tako, posebno jer ‘Free’ iznova potvrđuje da i sa 72 na leđima još uvijek ima puno toga za reći i odsvirati. (Vedran Harča)

9/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame