Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Damir Avdić: Radikalno šik – Zaglušujući urlik zdravog razuma na albumu godine i duže

Kada biste za kojih dva-tri desetljeća htjeli nekome objasniti što sve nije valjalo sa svijetom 2019. godine, najjednostavnije bi bilo da mu pustite Radikalno šik, ovih dana objavljeni album Damira Avdića.

Kao i svaki put dosad, svoju porciju dobili su doslovno svi: lijevi, desni i oni u sredini, kapitalisti i komunisti, jugonostalgičari i nacionalisti, krvožedni moćnici i robovi novca, revolucionari skriveni iza tastatura i lažnih virtualnih imena. Galerija Grahinih likova također je
impresivna, počevši od “lezbejke porodičnih nakana” i “Tome kosijanera iz Miladija” preko Georgea Orwella i sireva Eltona Johna i Paula McCartneyja do Tita i Jovanke, Harveyja Weinsteina, Juliana Assangea, Slavoja Žižeka i Nicolasa Madura.

Na zavidnoj razini je i Avdićev storytellerski talent, do vrhunaca doveden u mračnom road tripu Afere i susretu s rezigniranom bivšom ljubavi “Žena
koju sam”. Nišan povremeno usmjerava i prema samom sebi, svjestan da zapravo ništa ne može promijeniti i da će njegove urlike zdravog razuma, koliko god zaglušujući bili, stvarno čuti samo rijetki.

Što se samih pjesama tiče, za nijansu ispred ostalih su mi migrantske “Kolone” sa zastrašujuće realističnim stihovima “ovi stražari na minimalcu udarnički udaraju/ove kolone šute u tišini umiru ili ovaj Bog što me gleda sa lančića/vrijedi ko pišljivi nokat”, Android gdje surfajući internetom
nailazi na marširanje fašista koji izgledaju kao “parada pedera”, doznaje da se “u modu vraćaju dlake” i zaključuje kako “svijet ide disciplinovano kao pilići na traci”, te “Nisam ja”, “Radikalno šik” i “Sto mu neoliberala” struje svijesti dovoljno snažne da sprže sve oko sebe.

Vrijedi napomenuti da ovdje nikako nije riječ o pukom uglazbljivanju poezije jer je Graha (ili Diplomatz ili Bosanski psiho, kako vam drago) izniman gitarist čiji riffovi i akordi slušatelja udaraju toliko žestoko da se neće niti sjetiti da bi tu mogli biti bas i bubanj. U Avdićevim rukama gitara je ubojito oružje, gotovo neprestana rafalna paljba koju mjestimično utišavaju laganiji instrumentalni dijelovi, nedovoljno dugi da biste uspjeli pronaći zaklon.
Ukratko, svijet odlazi k vragu, a ovo je glazba koja će ga tamo ispratiti! (Vedran Harča)

10/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame