autorski tekstovi KOLUMNIZAM Kritike POLITIZAM TOP VIJEST

Konačno pravi štrajk, konačno kontinuirani prosvjedi!

Štrajk prosvjetara, Zagreb. Fotografije: Mikka

Je li vrijeme za revoluciju koja neće pojesti svoju djecu? Svim prosvjedima i demonstracijama u novijoj hrvatskoj povijesti, a bilo ih je pun kufer, nedostajalo je samo jedno – ustrajnost! Većina svih prosvjeda od čuvene stojedinice na ovamo imala je i dobru ideju, i promišljen cilj, i dobru organizaciju, no nikada niti jedan prosvjed, osim onog čuvenog “šatoraša” koji spada u kategoriju mentalne prostitucije, nije imao ovakav kontinuitet kao što ga ima štrajk prosvjetara, koji je nakon mjesec i pol dana kulminirao današnjim prosvjedom na zagrebačkom Trgu bana Jelačića gdje se okupilo blizu 50 tisuća ljudi. Po svemu sudeći, ide još i dalje.

Da se u Hrvatskoj konačno nešto događa svjedoči nekoliko omanjih, ali ipak bitnih činjenica. Prva je da je aktualna predsjednica koja, u globalu, simbolizira hadezenjarsku vlast, kako vrijeme odmiče, sve više nervozna. Vidi se to po orgijama koje svakodnevno izvodi, a iole educiranijem i pametnijem stanovniku Lijepe naše sve to izgleda kao priglupi dernek raskalašene političke elite koja je izgubila svaku vezu s narodom i pameću. No ipak, možda s narodom nije, jer aktualna nam je predsjednica još uvijek, anketno gledano, najpopularnija. Zato jer je “LJEPA“, citiram komentatore na društvenim mrežama.

Druga je činjenica sve opipljiviji sukob socijalista i kapitalista. Prvi zagovaraju tezu da država može i mora biti dobar gospodar, a drugi, ojačani poslovnim anđelima i političkom elitom i iz hadezenjarskog i esdepeovskog tabora, zagovaraju tezu kako privatni sektor treba osloboditi svih okova pa neka prežive samo najsposobniji.

Treća je činjenica da je gomili dosta, ali ne znamo točno čega, ali uglavnom, dosta im je. Dokaz tome je sveopći i nagli pad podrške političkim pokretima i strankama “trećeg puta” te okretanje estradizaciji politike. U prijevodu, ako već špilate cirkus, idemo onda do kraja pa ćemo od svega napraviti totalni šou.

Četvrta je činjenica da sve više ljudi odlazi iz Hrvatske, za nju i ljude koji su ostali ovdje boli ih ona stvar. Ovo potonje sve više osjećaju oni koji su ostali, a ne mogu se ili ne žele odseliti, te u inat pokušavaju nešto promijeniti. Pokušavaju. I koriste svaki trenutak da onima koji su otišli daju do znanja kako im je stalo.

Dolazimo do pete činjenice, a ta je kako Hrvatska uvijek u svemu kasni, pa eto i za općim društvenim reformama, ono što se u Europi preslagivalo prije nekog vremena sad je došlo na red i kod nas. Tek toliko da nam ne mogu predbaciti da se i mi nismo “pobunili”.

Upravo zato je ovaj štrajk prosvjetara toliko bitan i upravo zato je jedino ovaj štrajk toliko ustrajan. U njemu gomila vidi šire interese, a ne samo uske kao u mnogim prosvjedima i štrajkovima do sada. S ovim se štrajkom gomila može poistovjetiti, prepoznaje se barem u jednoj od uloga. Gomila u ovom štrajku vidi sebe kao klince, vidi svoju djecu, vidi ulogu nastavnika, učitelja i profesora, pedagoda, koji odgajaju njihovu djecu jer oni kao roditelji ne stignu ili ne znaju. Vidi gomila ulogu “policajca” koju oni više zbog utjecaja društvenih mreža ne mogu ostvarivati (ni kontrolirati), vidi ulogu domara i čistačice što mnogi od njih i sami jesu. Vidi ulogu koja je vrlo jasna, opipljiva i stvarna.

Upravo zato je štrajk prosvjetara mogući okidač za revoluciju.

Priključe li se njemu učenici i studenti, koji tek nemaju što izgubiti, možda, ali samo možda nismo krečili uzalud.

I na kraju, tinja u meni neka nada da će iz ove podrške prosvjetarima konačno zasvijetliti žaruljica solidarnosti, pa će i radnici u ljevaonicama, tekstilnoj i inoj industriji moći doći na svoje. Radišni i pošteni privatnici također. Jer sve je povezano. Tinja u meni nada kako će ti isti učitelji i profesori biti solidarni sa svima koji (ni)su do sada prosvjedovali. Jer cilj revolucije nije samo da nekima bude bolje, već da svi mogu dostojanstveno živjeti od svoga rada! Generalni štrajk nikada nije bio bliže.

Mi nismo miševi koje ćete gazit Mi imamo prava i ne bojimo se tražit Za mrvicu kruha i neka nova jutra Za malo poštovanja i bolje sutra Gospodo dame, nema druge strane Niste vi bitni, ni vaše melodrame Bahati vladari ma koje god stranke Niste imuni na ustanke Mi vas hranimo, dižemo vam djecu, Nevidljivi ljudi, a naša prava gdje su Mi smo vas stvorili, tu ste zbog nas Nevidljivi ljudi dižu svoj glas Naše male ruke su početak i kraj Solidarnost i sloga i ne popuštaj Ovo nije vaša prčija, nije lijepa vaša I sada prelila se čaša – Elemental

Igor Lesar

Igor Lesar

Aktivist, avanturist, putopisac, novinar, kritičar, fotograf. Don't believe everything you think.

Komentari

Reklame