Aktualno Glazba inmediasres Interview knjige POP COOLTURA showbiz Zabava

Velimir Grgić: Ne postoji ništa kao K-Pop, a to je upravo ono što publika želi

Popričali smo s jednim od najaktivnijih novinara, scenarista, pisaca i producenata na našoj sceni – Velimirom Grgićem u vezi njegove enciklopedije K Popa, trenutno jedne od najtraženijih knjiga na našem tržištu, igranom filmu “Divljaci” i još nekim od brojnih aktivnosti i interesa kojima se bavi.

Molim vas odakle ideja za pisanje o fenomenu K Popa?

Ideju je prije dvije godine dobio Neven Kepeski, izdavač, vlasnik MB Books, ali tada smo još pričali kako trebamo “objaviti nekakvo K-Pop izdanje”. U ljeto 2018., ideja je bila specijal za kioske, posebno izdanje magazina… Neven je desetljećima uređivao magazin OK, a sada je u Modroj lasti i poznaje ukus tinejdžera bolje od ikoga u ovoj zemlji – znao je koliko je K-Pop popularan i u Hrvatskoj, više od roditelja, koji nisu mogli objasniti iznenadno zanimanje njihove djece za korejski jezik. Ali onda smo se posvetili drugim projektima. Došla je 2019. i novo ljeto, a K-Pop je postao najprodavanijom i najpopularnijom glazbom na svijetu, prije svega zahvaljujući uspjesima BTS i Blackpink. Odlučili smo da je vrijeme za to izdanje, a da ono treba biti – knjiga. Možda enciklopedija… Ja sam krenuo pisati i za 60 dana dostavio “Najveću K-Pop enciklopediju na svijetu”. Jer je stvarno tako ispala.

Približite nam koja je formula i tajna K Popa?

Savršen proizvod za doba kojim vlada – mješavina pop glazbe i hip hopa sa svim drugim formama, od dancea i rocka do korejskog trota; briljantan i pedatnan odabir talenata i zvijezda, mješavina konfekcije i autorstva, savršenstvo studijske produkcije, koncertni teatar, vizuali, moda, koreografije, spotovi… Ne postoji ništa kao K-Pop, a ispostavilo se da je upravo to ono što publika želi. Zahvaljujući internetu, to bez problema i dobiva.

Što vas je privuklo i fasciniralo u Južnoj Koreji kao proizvođaču teen popa?

Sve od gore nabrojanog, uključujući neviđeni industrijski sustav koji stoji iza pogona K-Popa i same pjesme, naravno, bez kojih sve ne bi imalo smisla. Puno je groznog i neslušljivog, ali je isto tako i jako, jako puno remek-djela.

Jesu li BTS i Blackpink masovno prepoznati kao svjetske glazbene zvijezde i na zapadnom tržištu ili su “rezervirani” samo za istok (Kina, Japan, Sjeverna i Južna Koreja)? Kako se EU i USA tržište odnose prema K-Pop izvođačima?

Azijsko tržište je masovnije jer je kulturološki bliže, a i većina ih ima paralelne japanske karijere. No, stotine i stotine tisuća ljudi koji su pogledali oba benda na turnejama po SAD-u i Europi – na stadionima, pjevajući stihove na korejskom kao da im je materinji jezik – pokazuju da nema baš tako velike razlike u popularnosti. Na kraju krajeva, Zapad je BTS prozvao “novim Beatlesima”, a ne Azija. Zapadne zvijezde zadnjih deset godina snimaju suradnje s K-Pop izvođačima, svi od Rickyja Martina i Johna Legenda do Kanye Westa i Snoop Dogga, upravo kako bi se ogrebali o dio kolača. Cijela lista je u knjizi.

Je li “Gangham Style” bio i da li ima ikakve veze kao nagovještaj K Pop bendova?

K-Pop kao fenomen postoji od kraja devedesetih, model K-Pop boy i girl bendova postavljen je početkom novog milenija, Girls’ generation su s “Gee” osvojile svijet i nastupale na Zapadu još 2009. kada je K-Pop bio na svom prvom vrhuncu popularnosti. “Gangnam Style” je došao tek 2012. i volim reći kako je to trenutak kada su roditelji shvatili da postoji K-Pop kao globalni fenomen.

Koji su vama najdraži ili najinteresantniji K Pop izvođači?

BTS, BigBang, Seventeen, Blackpink… Najveći broj strašno dobrih pjesama nalazim upravo u njihovom opusu. G-Dragon i T.O.P. , inače članovi BigBang, su i kao solo izvođači odlični, posebno G-Dragon, kojeg s razlogom nazivaju Kraljem K-Popa. BigBang je najbolji K-Pop bend, ukratko, iako su zadnja dva albuma BTS također sjajni.

Imate li plan prevesti enciklopediju i za strano tržište?

Upravo je prevodimo na engleski, a već imamo neke ponude iz inozemstva.

Što još novo pripremate u literarnom obliku?

Što se tiče knjiga, trenutno ne pišem ništa svoje, jer sam zauzet scenarijima, ali i bavim se uređivanjem dvije tuđe knjige za Znanje – uređujem “Devedesete”, povijest Cro Dancea i autobiografiju Ivane Banfić i jedno popularno-znanstveno izdanje iz područja evolucijske psihologije, o kojem će biti više riječi na proljeće. Knjiga “Devedesete” izlazi za koji tjedan.

Koliko pratite domaću glazbenu scenu i koji fenomen osim balkanskog folk rapa može izaći na njoj ili je totalno nezanimljiva?

Ne puno, ali ovo što čujem… pa, čini se da nema puno toga što bismo za sada mogli pretvoriti u izvozni fenomen.

Film po vašem scenariju “Divljaci” će uskoro u kina. Recite nam nešto o tom projektu.

“Divljaci” su dugometražni igrani redateljski prvijenac Darija Lonjaka, vjerojatno prva hrvatska akcijska komedija. Teme su svjetsko nogometno prvenstvo i terorizam. Scenarij smo pisali tri godine, Dario, Ivo Balenović (“Metastaze”, “Ljudožder vegetarijanac”) i ja, a konačno je snimljen prošlo ljeto u produkciji Joze Patljaka i Alka Filma i sada je u montaži. Glumci su sjajni, nose ovaj film koji je uvelike zasnovan na komediji karaktera: u fokusu je trojac koji glume Alen Liverić, Branko Janković i Borko Perić, a tu su i Dejan Aćimović, Svako Sobin, Maja Jurić… Iznimno sam ponosan na posao koji su odradili. Ove godine “Divljaci” će konačno u kina, a uskoro će krenuti i velika promotivna kampanja pa ćemo moći otkriti i ostale detalje. Za sada mogu samo reći da ovakav hrvatski film još niste gledali – a po onom što sam do sada vidio u montaži, potpuno stojim iza njega i vjerujem da će se ljudi konačno zabaviti uz hrvatski film na način na koji još nisu. Naravno, ako vole pomaknuti humor pomiješan s akcijom.

Koji su vam drugi filmski planovi?

Ima ih previše, ali planovi su jedno, a što će se realizirati, to svi znamo, jest neka druga priča… Ono što je sto posto sigurno, jer smo dobili novac i snimanje počinje na proljeće, da ćete gledati dokumentarni film o improviziranim borbenim vozilima za vrijeme Domovinskog rata. Jedna fantastična priča o tome kako su u ratnom vihoru devedesetih branitelji pretvarali traktore u ubojita oružja, u stilu “Mad Maxa”. Scenarist i producent sam ja, a Dario Lonjak režira, sve za našu Pulsar Produkciju.

Što se desilo s vašim projektom o D`Annunziu o kojem se govorilo puno vremena, ali je negdje stalo. I zašto se desio zastoj?

Jednog dana proći će dovoljno vremena pa ću moći pričati o tome koliko smo, gdje i kako bili “blokirani” da ne bismo ostvarili što smo htjeli, iako ne vidim nikakvog razloga za to – osim osobnih frustracija i tereta bljuvotine dnevne politike na leđima onih koji su mogli pomoći da se projekt realizira. Nismo bili spremni na kompromise, odlučili smo – radimo TV seriju svjetskog kalibra, ili ne radimo ništa. Talijani su, naravno, otvorili sva vrata, a Hrvati majstorski zatvorili. Nismo htjeli snimati talijansku seriju, cijela ideja je bila da ovo bude prva velika suradnja obje strane na toj velikoj i važnoj priči, u TV formatu. Ali ispostavilo se da je priča prevelika i previše važna da bi je ova država mogla podnijeti. Nema veze, ostaju neki drugi mediji pa sve što sam iskopao, saznao i naučio tijekom četiri godine rada na sagi o D’Annunziju, uključujući pronalazak nestale glave riječkog orla i dvije posjete njegovoj kući (pri čemu su nam u drugoj posjeti otvorili i dijelove koji inače nisu otvoreni za javnost), jednog ću dana već negdje “ispucati”. Vrlo vjerojatno na papiru između korica…

Ako se ne varam pročitala sam da se bacate i u glazbeni menadžment – pa ako je informacija točna o čemu se tu radi?

Radim s Ivanom Banfić, kojoj nakon uređivanja knjige produciram i nekoliko drugih nadolazećihprojekata, od potencijalnih TV emisija do monodrama, glazbenog povratka s novim pjesmama koji očekujte uskoro… Također, Šime Košta, inače iz Zadra, ali poznat kao član EXP Edition, kontroverznog “jedinog K-Pop boy benda bez Korejaca” o kojem je Vice snimio dokumentarac, planira umočiti prste i na hrvatsku glazbenu scenu, a ja mu u tome namjeravam pomoći.

Vjerojatno volite sve čime se bavite, ali što kad se predstavljate kažete – pisac, scenarist, producent, novinar, menadžer…

Uvijek me pitaju kako da me potpišu, a odgovor je uglavnom – kako želite. Pisac i producent je možda najlakše staviti zajedno. Kad me pitaju čime se bavim, kažem: “svačim”. Svako nabrajanje ispadne preseravanje, a bolje se preseravati kad šutiš.

Pišete i kolumne za Telegram – o rubnim sportovima i kulturi – zabavlja li vas taj dio izražavanja i što mislite o hrvatskom novinarstvu iz vremena kad ste se počinjali baviti njime a što danas? 

Bilo je svega i kada sam ja počinjao, početkom devedesetih, ali ipak su postojali neki standardi. Formula “uzet ću studenta za 10 kuna da prevodi pizdarije s interneta koje ću objaviti bez lektora” nije novinarstvo. Da barem znaju što znače riječi redaktura, lektura i korektura, bili bi mu već korak bliže…

Dijana Čelić/Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame