Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

Putokazi: Meandri – Ambiciozno konceptualno remek djelo vokalnog teatra

Riječki vokalni zbor Putokazi pod ravnanjem Mirande Đaković već 36 godina bivaju kulturnjačko glazbenim konceptualnim incidentom koji tvrdoglavo odbija pripadati vremenu i prostoru. Zemlja i prostor je Hrvatska, ali Rijeka se pogotovo ove godine uporno protivi onome što se smatra otužnim prosjekom domaće ne samo glazbene već kompletno kulturnjačke scene.

U tom se odbijanju Putokazi kao rijetko kada dosad, savršeno poklapaju s vremenom trajanja. Modeliranje glazbene odličnosti i estetskog puritanizma uz stalne visoko izražene umjetničke ambicije u tim je putokaznim desetljećima znalo varirati od izrazito komercijalnih i popičnih faza do gotovo eksperimentalnih i teško prohodnih ili nekomunikativnih djela. Što je apsolutno razumljivo i za očekivati obzirom da je u pogledu pjevačica u zboru samo mjena stalna i da se odgojni element preko četiri stotine glasova nužno morao mijenjati i prilagođavati vremenima. Putokazi su odgojili dobar dio riječke ženske pjevačke scene te su zborski segment vrlo vješto uspijevale lišiti moguće autistike i nekomunikativnosti sa širom publikom.

Na stranu numerologija koja datira 22. 02. 2020. kao datum njihove studijske četrnaestice, filozofska promišljanja bitka i pitanja koja rijetko dobro komuniciraju u svim varijacijama pop forme, odnosno djelo Putokaza rafinirani je stilski mash up moderniziranih etno korijena. U autorskom dijelu temelji su voditeljice zbora Mirande Đaković, instrumentalno je žičane dijelove (akustična i električna gitara, arapska lutnja, ukulele, mandolina, bisernica, glockenspiel, udaraljke) odsvirao Zoran Majstorović, dok se za vokalnu briljantnost treba izredati imena recentnih članica zbora – Jasmina Sokoli, Antonia Svetina, Helena Živković, Miranda Đaković, Ivana Blaškan, Magda Martedić Šimac, Daniela Rašić Strčić, Sarah Nicole Vukšić, Dolores Marinić, Vedrana Lisica Pavlović, Mia Doričić, Branka Matić Dereta, Tea Mirth i Mia Barić.

Njihov novi album “Meandri” zadržava konceptualnu ambiciju promišljanja prirode, vremena i svijeta oko sebe kroz šarolike misaono refleksivne skice. Nerijetko vokalne interpretacije djevojaka premašuju okvire klasične strukture pop pjesama odlazeći u teatralnost i ekspresiju nepoznatu površnom konzumiranju glazbe (svi nastavci onomatopeja naslovne pjesme). Njima će reflektirati visoki art koncept poput naslovnog toka rijeke Meandri (u njihovom slučaju Rječine) čija će prirodna vijugavost savršeno metaforički prionuti uz zvučne krajnosti i namjerno stilsko skakanje od margina senzualnog propitivanja smrti u “Tan Tanatos” preko gotovo filmične “Zimske”, dječje nevine “Mama”, “Igralice” u kojoj s neće libiti kontrapunkta ženskog višeglasja s distorziranim gitarama, melodične pop etnologije “Podsjeti me (Volim)” na križanju Tamare Obrovac i Bjork ili sugrađana im Urbana, do new agerskog “Jupitera” i repeticija naslova koje imaju potpuna opravdanja u drugačijim čitanjima.

Bez pretjerivanja u odnosnom slučaju riječ je o najboljem albumu u karijeri Putokaza, autohtonom i vrlo pečatnom umjetničkom djelu čija se ljepota ne dokida samo u vrhunskim vokalnim interpretacijama već u složenom instrumentalnom putovanju bogatog tradicijskog etno segmenta ne samo Primorja i Hrvatske. Ovo je svjetski komadić glazbe kojem treba pročistiti puteve do šire publike i putem kojekakvih kulturnih razmjena i izbaciti svjetovima. Ono što meandrima nedostaje je ozbiljno video uprizorenje i vizualni nastavak ovog audio djela jer tolika slikovitost naprosto vabi za još artističkog crossovera. (JA)

9/10

Putokazi

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame