Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz

Igor Baksa: Marš iz moga parka ako ne znaš sanjati/Tata slikovnica/Osam A/Neverbalno kazalište/Rokenrol star – Šarm se ne može naučiti, šarmerom ne postaješ

Ispada da je čakovečki fun rock bend Komedija bio dosta ispred svog vremena i nešto ispod potrebne ambicije za ostvarenje bitnije diskografske karijere i ostavljanje tragova na području nikad zaštićenog terena od kojeg je prije dvadesetak godina odustala i Zadruga, a posljednjih godina ožiivljava Ogenj. Kajkanje nije ništa manje atraktivno od čakavštine koja je pak preko Gustafa jedno vrijeme slovila za party time štalu i glazbu od kakve su samo oni i Cinkuši znali delati posel. No, otkad je Komedija u hibernaciji njihov se romantičarski frontmen Igor Baksa dao u duplanje filmsko glazbenog terena. Nezadovoljan zatečenom situacijom na domaćem diskografsko izdavačkom terenu, Baksa je skompilirao ni više ni manje nego pet slovima i 5 brojkom albuma, objavivši ih u DIY izdanju, a priskočit će i vječni zaštitnik marginalaca Zdenko Franjić sa svojim punkerskim pristupom presnimavanju CD-ova i handmade printovima pod labelom Slušaj najglasnije.

Pet albuma odjednom u bilo kakvom ozbiljnijem diskofilskom pristupu mogu značiti oprez jer za očekivati je svega i manjak filtra pri probiranju materijala. No, tko god je ikad uzeo akustičnu gitaru kako bi ozvučio svoje misli i kreativne aspiracije shvatio je kako ponekad nije najlakše na svijetu na vrlo škakljivo nepjevnom hrvatskom opjevati namjere u jednoj pjesmi a kamoli pedesetak i više. S pozicije dokumentiranja kurioziteta na domaćoj sceni Baksa je pomaknuo granice. Šteta truda zbog domaćih medija koji ne bilježe takve incidente

Da se razumijemo, ovo su albumi dobrih namjera, začuđujuće vjerne izvedbe, iznimno “ispravne” logike i pristupa autorsko izvedbenom dijelu, povremeno nespretnih lirskih konstrukcija, šarmantnog lo fi-a koji će razumijevati ljubitelji kantautora u povlaci od Lou Profe do Daniela Johnstona. Naivnost njegova leksika je namjerna i bijeg od onoga što se predstavlja kao zrelo okruženje zapravo je jedini normalni izbor.

“Marš iz moga parka ako ne znaš sanjati” je prvi klasični the album naznaka o kako se interesantnom autoru krije. Naime Baksin vrlo radiofoničan glas sjajno funkcionira kod izostanka pjevačkih ambicija i kad se zadržava na frekvenciji storytellinga. Dvanaest pjesama koje tjeraju ljude bez sposobnosti snivanja su šarolike i jasno vam je da svakoj nedostaje samo ona zera ambicije i završnog producentskog oblikovanja i toucha koji bi od ove demo poetike radile novi hype na domaćoj sceni. Počevši od naslovne “Ako ikad dođeš u moj mali grad” u čijem će refrenu spomenuti naslov albuma koja je savršeni singl, preko egzistencijalističkih propitivanja “Tko sam ja”, “Dijete”, “Dijete treba te”, “Robija”, “Sporazum”, do potencijalnog hita do hita “Dno dna”, “Udari me nježno”,  “Tamara” preko sjajno zamišljenih ali pomalo izvedbeno zbrljanih (K+, David Lynch), Baksa je intrigantan autor koji zaslužuje daleko više sluha i širu publiku od samoizabrane margine. (8/10)

“Rokenrol star” je logični nastavak, točnije prednik gornjeg albuma sa svim spomenutim prednostima i manama. U pjesmama povremeno zvuči poput Gopca (Sve što znaš), Rippera na aparatima (Rokenrol star), Nikše Marinovića (Kakav je to tata?, Pojavi se) do samog sebe kao autora u egistencijalističkim putanjama (singl Sve je u redu, Vrtuljak sreće, Ubij me, Vjetar), do samog Zdene Franjića ko Ludog Pesa (Novce) u kojoj lovi sjajne skice poput “zakon štiti tvoj bankrot”, sve do klasičnih rhythm and white acoustic blues shema (Pjesma naših djedova) i hitoidne ideje (Naočale), do zaključnog viška na engleskom (What Happened). (7/10)

“Neverbalno kazalište” je sjajan instrumentalni album teatarskog soundtracka koji od famozne početne “Iz močvare i drva čarolija” ulazi u jedan iznimno waitsovski kabaretski svijet da bi već u sljedećim numerama skliznuo u infantilnost prilagođenu djeci (Keksi iz mojih snova, Standardne klaunarije, Friendznhandz) da bi “Vergl na mjesečini”, “Postavljanje šatora” i “Cela noć i cela dan gledam cirkus Balcancan” bilo suptilnim zvučnim “berlinaleom”, a “Tajni smoki” uzeo superfunky dječji groove koji će nastaviti u karuselskoj “Bomboje” ili krasno minimiziranim “Deda”, “Jesen”, “IndiJana”, “Ranjeni pas”, “Ptičice”. (9/10)

“Tata slikovnica” je kompletni dječji album u kojem akustika za djecu zvuči podjednako infantilno i šarmantno tragajući od Jacka Johnsona do zvučnog Mladena Kušeca ili Gustava Krkleca pa do Violent Femmesa minus produkcija djeca bi do četvrtog osnovne bila vrlo zadovoljna uz ovakve albume sreće. Izvedbene nespretnosti su utopljene u tonama šarma. (7/10)

“Osam A” je kompilacija ranijih radova na kojoj od početne “Bar ovih pet minut” ili “Mala ftičica” pušta kajkajkajkavskoj međimurštini, nastavlja u revijalnom tonu “Božić boli me”, “Vrijeme ljubavi i dobrote (Božić je)”, “Pahuljo mekana” ili ljetnom maestralskom “Ljetne kiše su mi oprale”, da bi se zaplesao u 90.-es ritmici “Tvoje su usne ukusne”, skliznuo u shemu “Alen`s Blues”. Nepostojanje stilskog okvira disperziralo je vežuću nit albuma u kolekciju nabacanih odasvud no slušate li ih zasebno prigodničarski karakter ne zaostaje. (7/10)

Zajednički nazivnik ovom megaopsežnom projektu je beskrajni šarm, u tonama izvezen od sitnog veza autora kojem je nedostajala samo jača promotivno medijska potpora i pomalo aranžersko producentskog te uredničkog uobličavanja kako bi izbili taj okus margine a postavili ga na mjesto jednog od najzabavnijih i najinteresantnijih kantautora domaće glazbene scene. (JA)

7.5/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame