autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA Tehnologija TOP VIJEST

Otvoreno pismo Zoranu Milanoviću: Predsjedniče, jedno je smeće a drugo je otpad

Na adresu redakcije posredstvom suradnika dostavljeno nam je otvoreno pismo građana naslovljeno na novog predsjednika. Premda je već shareano na društvenoj mreži učinilo nam se interesantnim pokazati ga javnosti.

“Poštovani Predsjedniče!

Cijenjeni gospodine Milanoviću,

Pažljivo smo slušali Vaš inauguracijski govor.

Molim da razmotrite naše pismo u duhu poštivanja zakona. Također i važnosti djelovanja zbog ekologije i klimatskih promjena.

Mi smo obitelj koja će vjerojatno biti kažnjena, ovršena i diskriminirana zbog savjesnog odvajanja otpada i inzistiranja na savjesnom ponašanju svake osobe.

Jasno nam je da se ne možete baviti pojedinim slučajevima, ali molim Vas da provjerite i promislite kako pravosuđe provodi zakone i odluke Hrvatskog sabora, jer Vaša riječ može pokrenuti institucije da razmotre svoje postupke. Možete li biti kažnjeni zbog savjesnog odvajanja otpada? U Hrvatskoj možete.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom je donesen 15.7.2013. Primjena je odgođena kako bi pružatelji usluge prikupljanja otpada mogli prilagoditi poslovanje. Zakon je stupio na snagu 30.11.2015.

Pružatelji usluge ni dan danas ne poštuju odredbe i ne primjenjuju evidenciju po korisniku gdje je to moguće, ali niti jedan sud nije kaznio ni pojedinca ni poduzeće propisanim kaznama. Vladi je ostavljeno samo da odredi hoće li kriterij količine biti težinski ili volumni. Proganjaju se sudski i kažnjavaju samo građani koji zahtijevaju primjenu zakona.

Što kaže zakonodavac, tj. Hrvatski Sabor, na takvo iskrivljavanje odredbi zakona, zanemarivanje osnovne niti vodilje te cilja i svrhe zakona? Zar to nije ismijavanje samog sabora od strane pravosuđa? Stoje li saborski zastupnici iza svojih odluka?

Ovo je priča iz Hrvatske po ustaljenom obrascu. Zagrebački holding, podružnica Čistoća izdaje račune za svoje usluge koji su zasnovani na paušalnim iznosima, a ne na evidenciji propisanoj zakonom. Dakle, naplatili bi zakonom propisanu obavezu, ali ne bi evidentirali opseg iste na zakonom propisan način.

Apsurd je da to institucije države toleriraju, pravosuđe ne kažnjava, a građanima se obračunava kako pružatelju usluge odgovara.

Obzirom da imamo obiteljsku kuću i odavno odvajamo većinu otpada, te kantu za smeće od 120l punimo dulje od mjesec dana, zatražili smo od Čistoće, podružnice zagrebačkog holdinga da naplaćuje pražnjenja kante, kako to izričito nalaže ZOGO. Sami odlučujemo kad ćemo kantu izvesti iz vrta da ju Čistoća može isprazniti. Naravno, nismo dobili odgovor, nego račune isprva za 13, kasnije 9 odvoza –
(1300% ili 900%! stvarno pružene usluge), pa smo ogorčeni sami počeli plaćati 1 pražnjenje spremnika mjesečno.

Naravno, zhpč (zagrebački holding, podružnica Čistoća) uredno je pokrenuo slanje ovrha, koje smo osporili. ZOGO je začuđujuće jasan, za uslugu se snose troškovi razmjerno predanoj količini otpada, za koju se vodi zakonom propisana evidencija, a kako je Zagreb odabrao varijantu naplate po volumenu

-“…kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju je … volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika…”.

Svi troškovi “hladnog pogona” moraju se uključiti u obračun po kg ili litri. Ni jedan pravilnik pružatelja usluge ili lokalne samouprave ne može biti suprotan zakonu. Zagreb i dan danas provodi paušalnu naplatu, koja je zabranjena odlukom višeg upravnog suda, a potvrđena od strane ustavnog suda.

To ne ometa zhpč da plaća privatne odvjetničke urede novcem građana, kako bi proganjali sve koji im ospore pravo da sami određuju tko je stvorio koliko miješanog komunalnog otpada.

Odvjetnici tužitelja napisali su čak da govorimo neistinu, tj. da lažemo, iako imamo čvrste materijalne dokaze protiv toga. To je kleveta s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne koristi klijentu i blaćenja pred sudom, ali sudac kaznenog suda kojeg smo konzultirali dao nam je informaciju da je odvjetnicima to dozvoljeno, a da ih i osude, na drugostupanjskom sudu bi ih oslobodili. Samo bismo uzalud plaćali odvjetnike i sud. Zar mi, obični građani nemamo pravo na dostojanstvo?

Na tržišnoj inspekciji je već više od pola godine zahtijev da utvrde da li je za zakonom propisanu obavezu evidencija provedena na zakonom propisan način.

Za nepoštivanje odredbi su i propisane jasne kazne. Upitate li 1000 građana da li Čistoća vodi evidenciju pražnjenja kanti – svi će vam odgovoriti da se evidencija ne vodi. To će vam reći i Čistoća. Ali inspekcija ne može utvrditi činjenice.

Sud pak uopće ne zanima nalaz inspekcije i zaključuje postupak!? Dakle, temeljni dokaz je sucu irelevantan?! Sada smo pred donošenjem prve presude i imamo slabašnu nadu da će sudac poštivati slovo i temeljno
načelo zakona i njegov cilj i svrhu.

U najgorem slučaju morati ćemo javnosti Hrvatske, a vjerojatno i drugih članica EU kao npr. Njemačke prepustiti da ocjenjuju kako se poštuju i provode zakoni u zemlji predsjedateljici EU, i koliko drži do ciljeva i pravnih stečevina Europske unije, ili kažnjava građane ako savjesno i odgovorno odvajaju otpad.

U svojoj Hrvatskoj želimo ponovo moći poštivati hrvatsko pravosuđe, doživjeti pravdu. Suci su nekad bili među najuglednijim pripadnicima društva, danas mnogi građani govore kako je hrvatsko pravosuđe močvara koju stvaraju pohlepni pokvareni pojedinci, a štite ih mnogi zataškavanjem jer misle da tako smanjuju sramotu. Sramota se izbjegava samo ispravnim djelovanjem, poštenim suđenjem i prijavom korupcije.

Od invalidske mirovine od 1100kn ne želim financirati još jednu službenu limuzinu, radije ćemo nešto kupiti djeci. Zbrojite preplaćeni iznos tijekom cijele godine i shvatit ćete da to nije zanemariv iznos – po svakom kućanstvu, a na razini grada to je ogroman novac. Naravno, svaku stvarno stvorenu količinu otpada treba pošteno platiti.

Ako se može zabilježiti koliko smo potrošili vode, koliko plina, koliko struje, gospodo draga – možete zabilježiti koliko puta ste okrenuli kantu. Ako ne vjerujete radnicima Čistoće da to mogu obaviti, pridodajte svakom vozilu pripadnika pravne službe zhpč da ispravno popisuje ispražnjene kante.

Još jedan biser – Čistoća predaje miješani komunalni otpad na odlagalištu po kg, kamioni se pri ulazu i izlazu važu, a građanima obračunava i naplačuje litre. Kako je to nemoguće sravniti i obračunati, siva zona za zamračenje je ogromna, pravi monsunski oblak…
Za hrvatski sabor i Europsku uniju je osnovno načelo ZOGO-a “onečišćivač plaća”, za hrvatsko pravosuđe je osnovno načelo zakona “pružatelj usluge naplaćuje što hoće”.

Srdačan pozdrav
Boris Beck sa obitelji
Županova 15, Zagreb”

 

ZAKON O ODRŽIVOM GOSPODARENJU OTPADOM (u nastavku ZOGO) propisuje člankom 6, stavak (1) sljedeće:
(1) Gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se
uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite
okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke, a osobito na sljedećim načelima:
1. »načelo onečišćivač plaća« – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik
otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih
mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad;

ZOGO članak 6, stavak (2) propisuje sljedeće:
(2) Proizvođač proizvoda od kojeg nastaje otpad, odnosno proizvođač otpada snosi troškove gospodarenja
tim otpadom.

ZOGO članak 30, stavak (6) propisuje sljedeće:
(6) Korisnik usluge iz stavka 4. ovoga članka dužan je:
3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao
davatelju usluge.

ZOGO članak 33, stavak (1) i stavak (2) propisuje sljedeće:
(1) Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način
kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost,
redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka
10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.
(2) Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1.
ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine
otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja
spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.
(dakle, dužan je naplatiti samo preuzetu količinu, neovisno mjeri li ju litrama, barelima, galonima,
kubičnim stopama, pintama, kilogramima, funtama, uncama, oz, stone, ili brojem stvarnih pražnjenja
spremnika pri čemu se spremnik računa u cjelokupnom volumenu neovisno je li u potpunosti popunjen ili
napola prazan)

ZOGO članak 171, stavak (1) propisuje sljedeće:

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba
koja:
4. je davatelj usluge, a korisniku usluge ne obračunava cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. Ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada
u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona (članak 33. stavak 2.),

5. je davatelj usluge, a ne vodi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u
obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona (članak 33.
stavak 3.),

ZOGO članak 171, stavak (2) propisuje sljedeće:
(2) Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi
novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna.

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame