Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Pearl Jam: Gigaton – Album za preživljavanje planeta Zemlje

Svima nama koji smo se nekad u našim glazbenim životima zaljubili u Eddieja Veddera i grunge pionire Pearl Jam, stiže njihov 11. studijski album.

U najgorem mogućem trenutku ako ga gledate s ekonomske strane ili najboljem ako je u pitanju emocija i potreba slušatelja za njihovim novim zvukom. U vrijeme kad se zemlja okreće i prevrće naglavačke, njihova Amerika pod Trumpom “diše na škrge”, Pearl Jam su objavili vrlo zemaljski album. Svaka je pjesma praćenja atraktivnim vizualizacijama koje ne možete zvati ni lyric video ni službeni video spot. “Seven O Clock” je pjesma u kojoj su se osvrnuli na Trumpa i USA today, “Never Destination” je jedna od onih koje su u punk korijenima i brzom rock and rollu a slično zvuči i “Take The Long Way”. Uspore i zazvuče nježno kad Vedder zazvuči kao na svom solo albumu “Into The Wild” u pjesmi “Retrograde” i “Alright”.

 

Ni u jednom trenu nisu odbacili svoj zvuk iako se tako dalo naslutiti po prvim singlovima kao “Dance Of The Clairvoyants” u kojem su zazvučali vrlo plesno i funky pod utjecajem Davida Byrnea i njegovog matičnog benda Talking Headsa. Zatim je “Superblood Wolfmoon” bio dosta retro rockerski kao u 60.-ima, a treći singl “Quick Change” podsjetio na rock alternativu i grunge sound po kojem smo ih zavoljeli. U tom smjeru se kreće i Who Ever Said” kojom su otvorili album. “Buckle Up” je njihov starinski zvuk.

Kad čujete nastavak albuma onda se stvari vraćaju na staro mjesto. I dalje su oni klasični rock and roll bend kojem je zvuk ovaj puta odredio producent Josh Evans ali na taj način da u globalu albuma nema iznenađenja. Ako ćemo osvrnuti na njihovu dosadašnju diskografiju je povratak pisanju pjesama koje zvuče dobro, a koje su pogubili na “Lightning Bolt” i “Backspacer” a koji su htjeli još dobiti od self titled albuma iz 2006.

Gigaton je mlađi brat Yielda, Riot Acta i Binaurala, albuma na kojima su radili pjesme kao cjeline i koje su davale onaj omjer tuge i žestine u kojima se Pearl Jam oduvijek kreću. Kao što su primijetili većina rock kritičara u cijenjenim svjetskim magazinima od Rolling Stone, Spin, Mojo, NME – Pearl Jam odrastaju i ljute se u istom smjeru u kojem se Zemlja okreće. Ovo možda nije najbolji soundtrack kraja svijeta, ali je najbolji album Pearl Jama nakon skoro 20 godina. (Dijana Čelić)

8/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame