Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Elemental: Ilica – Soundtrack svijeta koji se raspada (full album streaming)

Pet godina nakon svog kreativnog vrhunca, dvostrukog albuma “Tijelo”, Elemental se bez ikakve prethodne najave ukazao novim materijalom na Bandcampu, istovremeno apelirajući na obožavatelje da ga kupe i na taj način pomognu bendu u trenutku kada čak i najuspješniji glazbenici sasvim opravdano strahuju za vlastitu egzistenciju.

Samim time, inspiracije im nije trebalo nedostajati, posebno kada virusima i izolacijama pridodamo i potres koji je teško ranio njihov rodni
grad, zbog čega prilično iznenađuje što “Ilica” traje svega 29 i pol minuta. Nadalje, dok prethodnik “Tijelo” usprkos “epskom” trajanju gotovo da nije imao slabog trenutka, njegov nedavni nasljednik ipak djeluje pomalo zbrzano i oscilira po pitanju kvalitete.

Nemojte me krivo shvatiti, daleko je to od lošeg albuma – Elemental se s godinama od solidnog hip-hop sastava pretvorio u autorski eklektičnu i svirački moćnu mašinu, čiji članovi ispravno shvaćaju značanje termina “pop” te u njega guraju nebrojene glazbene vrste i podvrste, počevši od rapa, jazza i funka do rock` n` rolla, nerijetko i onog alternativnijeg predznaka.

“Ilica” kreće trilogijom koju otvara jako dobra istoimena pjesma, a nastavljaju još superiornije “U velikom gradu” i “Živa glava”. Njima su savršeno pogodili “zeitgeist”, duh vremena u kojem se čini kako se sve oko nas raspada, od najveće zagrebačke ulice do snova i planova koje smo u najboljem slučaju bili prisiljeni staviti na čekanje. Glazbeno je najdalje dobacila “Živa glava” s fantastičnom temom na gitari i trip-hop/acid jazz grooveom koji su je smjestili među najimpresivnije pjesme ne samo Elementala, već i čitave hrvatske scene posljednjih godina.

“Ptice bez gnijezda” imaju čitav niz snažnih, svima normalnima zastrašujuće upozoravajućih stihova poput “na meni od tebe tvoj mali uči kako se mrzi” ili “ja sam sve što ti nikada ne voliš jer nije u tvom genu, u tvojoj vjeri”, ali i refren koji umjesto klimaksa predstavlja najslabiji dio pjesme. Kabaretska “Hej, sanjalice” im stvarno nije trebala, dok se “Dvojka” može pohvaliti opakim riffom na gitari, ali i malo čime drugim.

Završnicu su zato odradili u velikom stilu, lijepom posvetom ljubavi i prijateljstvu “Posljednji gosti” koju odjavljuje instrumentalni krešendo na tragu najzanimljivijih izdanka moderne rock produkcije. (Vedran Harča)

7/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame