Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz

Milan Mladenović i Mitar Subotić Suba: Angel`s Breath – Posljednji dah anđela

Zadnji albumi legendarnih glazbenika po defaultu će imati mitski status, pri čemu njihov sadržaj iliti ono što se nalazi na njima često ni ne predstavlja neki pretjerano bitan faktor.

Razlog je jednostavan i sasvim logičan – i kritika i publika takva izdanja doživljavaju kao priliku da upute posljednji pozdrav i provedu kompletnu evaluaciju lika i djela određenog autora, posebno kada se, kao u slučaju Mladenovićevog „Angel`s Breath“, na policama
dućana nađe nakon njegove smrti. Prilika za realniju, tugom i šokom zbog preranog odlaska lidera EKV-a nepomućenu, procjenu stvarne vrijednosti ovih 11 pjesama stigla je u lipnju, kada je “dah anđela” reizdan zajedničkim snagama Zadužbine Milana Mladenovića i Croatia
Recordsa.

Dvadeset šest godina dugi vremenski odmak u slučaju ovog materijala je itekako dobrodošao jer je riječ o albumu koji je u trenutku izlaska poprilično šokirao ljubitelje benda s jednom od najnesretnijih sudbina na ovim prostorima. Zasluge za to velikim dijelom treba pripisati Mitru Subotiću-Subi, novosadskom producentu i pioniru elektronske glazbe u bivšoj Jugoslaviji čiji prvijenac „Disillusioned“ iz 1987. godine danas spada među najrjeđe, a time i najskuplje vinile objavljene na ovim prostorima. Utočište od ratnog ludila Suba je pronašao u Brazilu,
gdje je radio na albumima čitavog niza tamošnjih izvođača, među ostalim i na kasnijem bestseleru „Tanto Tempo“ Bebel Gilberto.

Odlazak u daleku zemlju i rad s brazilskim muzičarima Mladenoviću nije pružio samo priliku za novi kreativni početak, već i terapiju od svega što se ranih devedesetih događalo njegovom bendu, publici i istomišljenicima. „Angel`s Breathu“ su prethodili „Dum Dum“ i „Neko nas
posmatra“, dva najslabija ostvarenja Ekatarine Velike, zbog čega je vjerojatno i dobro što stvari poput „Praia Do Ventu Eternu“ ili „Assassino“ s radovima matičnog mu sastava nisu imale pretjerane veze. Milan i Suba svoj su uradak nazivali psihodeličnim samba-rockom, no on je bio puno više od toga.

Temelj svega bila su tada nova elektronska strujanja te world music, kako onaj inspiriran Brazilom i Južnom Amerikom, tako i zvukovima Balkana kao u tjeskobnoj „Crv“, ujedno i izuzetno preciznoj dijagnozi mentalnih sklopova “slepih, gluvih i sebičnih ljudi” koji su izazvali sve užase i krvoprolića.

Nasuprot njima stajala je “sedma republika”, oni kojima granice, države i nacionalnosti nisu značile baš ništa, čiji je poraz i beznadnost u pjesmi “Metak” bolno realistično opisao riječima: “Ja sam dete planete, ja se osećam velikim, dok jedem đubre s kontejnera”. Ta skladba, zajedno s tekstualno možda i najintrospektivnijom “Ogledalo”, bila je ujedno i najbliža EKV-u, dakako provučena kroz Subinu glazbom čitavog planeta inspiriranu elektroniku.

Potpuni izlazak iz zone komfora zato su mu omogućili “Assassino” čiji ženski vokal u sjećanje doziva radove Briana Ena i Davida Byrnea, te nekolicina trippy minijatura poput “Aplauza”, “Madalene” ili meditativne “40 seconds of love” koje bismo mogli nazvati Subotićevim dijelom ploče.

Najeksperimentalnijih šest minuta i 18 sekundi “Angel`s Breatha” čekaju nas na samom kraju u obliku “Velveta”, tour de forcea vođenog perkusijama na tragu Cana preko kojih lebde Vangelis/Tangerine Dream synthovi i hipnotizirajuće mantre. Upravo tu stvar uvijek sam doživljavao kao putokaz prema jednom od smjerova kojim je Mladenovićeva sljedeća umjetnička faza mogla krenuti, s Ekatarinom ili bez nje. To se, kao što znamo, nije dogodilo pošto je nedugo po povratku u Srbiju i umro od raka. Stravično tužne sudbine članova EKV-a donijele su im gotovo univerzalnu prihvaćenost, što potvrđuju i ulice koje u nekoliko ex-Yu gradova nose Milanovo ime, pretvorivši ih u izgubljene heroje jednog sretnijeg i ljepšeg vremena, vremena koje u stvarnosti možda nikada nije ni postojalo. Sudbina Mitra Subotića-Sube u tom je kontekstu čak i tužnija – poslije objavljivanja svjetski priznatog albuma “Sao Paolo Confessions”, poginuo je u požaru koji je zahvatio njegov studio pokušavajući spasiti snimke koje su kasnije postale spomenuti “Tanto Tempo”, jedno od globalno najprodavanijih bossa nova izdanja. (Vedran Harča)

8,5/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame