autorski tekstovi Celebrities inmediasres KOLUMNIZAM mediji Politička aktuala POLITIZAM Zabava

Jedna fotka jedna priča: Ljubavna pisma Darija Juričana gradonačelniku Bandiću se nastavljaju u nježnom tonu

U svom zajedljivom kolumnističkom stilu Dario Juričan a ka Gradonačelnik Svemira obraća se svojoj muzi, zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću na službenim stranicama komentirajući fotku na kojoj gradonačenik nasmijan grli dijete s maskom koju zbog autorskih prava i lošeg ukusa nećemo objaviti. Ali zato hoćemo u cjelosti dirljivi ljubavnički zapis koji je Bandić Junior uputio Bandiću Senioru.
“Bilo je to prije dobra tri dana kad se naš Gradonačelnik fotkao s dječakom ispred hostela Arena, u kojem su smješteni ljudi koji su u potresu ostali bez doma.
Gradonačelnik se smješka, opušten je. Bradica mu ima par dana. Uzeo je konfekcijsko odijelo, dakle ne ono koje je nekoliko puta išao isprobavati u Rim, a košta između pet i osam tisuća eura. Košulja je prugasta. Jasna asocijacija na Remetinec.
Jučer sam saznao kako su mu, neposredno prije nego što je došao, okrećili ćeliju u Remetincu. Zaslužio je da mu bude lijepo.
Na lijevoj ruci ima oveći zlatni vjenčani prsten. Volim kad se kur*i s njime. Dam mu odmah ekstra bod. Dam mu i ekstra bod na crkveno vjenčanje. I na fingiranu rastavu. I na sve krivotvorene papire koje je priložio, on i supruga Vesna, da bi dobili jeftinije stan u Preradovićevoj. Kojeg su potom prodali da bi za male pare od pajde Šele kupili stan za kćer Ana Mariju, a koja je do jučer mukte u njemu živjela.
Dam mu i ekstra bod na svaku fotku u crkvi koju okine s Pricom Oreški. Ocvali dedica i blond trofej. Dam mu i ekstra bod za svaku fotku s kardinalom Bozanićem koju je iskamčio. Gradonačelnik se sagnuo da bude u visini dječaka. Načet je, pa ne može dugo. Pridržava se lijevom rukom za koljeno. Gledam mu u cipele, ne vide se u kadru, a volio bih da su one Louis Vuitton koje se boji obući da ih novinari ne skuže. Dam mu još bod, za strah. Dječak gleda u svoje lijevo, Gradonačelnik gleda udesno, direktno u kameru. Dam mu bod za svaki smiješak kojeg mora dnevno isporučiti, a razloga je sve manje. Gradonačelnik je dječaka čvrsto obujmio. Četiri prsta dječaku oko dječakove nadlaktice. Peti, najmanji gradonačelnički prst je prislonjen. Dječaka ruka je pod pravim kutem, stisak mu radi mali grč, ta ruka ne želi tamo biti. Gradonačelnik pomišlja kako je pomalo ku*vinski da on obilazi ljude koji su izgubili do m u potresu, a on ima osim stana u Bužanovoj od 240m2 i tri tajna stana s kojima se koristio i kojima je raspolagao. Dam mu bod jer niti ne pomišlja na to. Ne pomišlja ni na šta. Ma boli ga pipi. Pratim mu rukav, na njemu su gumbići. Mogla bi biti srca; uvećavam 1000 puta, mogli bi biti kokoti. Obični gumbići koji vise. U kadru su i tri gospođe. Svaka na svoj način ima prekrižene ruke. Smješkaju se. Zadovoljno gledaju kameru, gledaju dječaka. Faljen budi dan kaj je gospon Gradonačelnik došel nas videti!
Dječak nosi kiruršku masku. Viri mu nos. Htio bih mu popraviti masku. Htio bih skinuti one šape s njega i poslat Gradonačelnika u pipi. Dajem si bod što sam kur*evit.
Gradonačelnik se smješka, opušten je. Bradica ima par dana. Košulja je prugasta.
Zbrojio sam mu bodove.
Pomišljam na Remetinec.
Dario Juričan, gradonačelnik svemira”
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame