Aktualno autorski tekstovi Celebrities film KOLUMNIZAM POP COOLTURA showbiz

Prisjećanje na Seana Conneryja iz pera Igora Gala: Naš veliki filmski glumac se osvrnuo na karijeru karizmatičnog prvog Bonda

Na svojem je privatnom profilu na društvenoj mreži Facebook, veliki domaći glumac Igor Galo, ispisao neke vrlo interesantne misli vezane za posvetu nedavno preminulom Seanu Conneryju. Njegovu objavu, prenosimo u cijelosti.

“Zaslužan, svakako, da se o njemu i njegovoj karijeri nešto kaže u trenutku kad je otišao u vječnost. Mnogi su ga spominjali, pa eto i ja. Svatko tko ga je gledao doživio ga je na svoj način. Omađijao me je još kao klinca u svom prvom Bondu 007… i to je trajalo neko vrijeme dok nisam malo odrastao i ispekao nešto iskustva u domaćem (nekadašnjem YU filmu) i nešto stranih koprodukcija.
Rastao sam i bio odgajan u socijalističkom okruženju u kojem je dominirao potpuno drugačiji vrijednosni sustav iz kojeg sam Bonda i filmove o Bondu počeo drugačije gledati. Naravno ne samo te filmove nego i cijelu holivudsku produkciju u kojoj sam prepoznavao zajedničku imperijalističku nit – strogo poštivanje rasističkog obrasca ne samo prema „crncima“ nego i prema svim drugima, pa i ženama, koji se ne uklapaju u svjetonazor zapadnog poimanja „sreće, radosti življenja u demokraciji po njihovoj mjeri“. U takvom političkom i filmskom okruženju svi oni „crveni“, pa i mi u ta vremena, bili smo stalna prijetnja njihovoj sreći i veselju – to je jedina konstanta u svakom mega projektu Holivuda pravljenom naročito za nas „iza željezne zavjese“, naravno izdašno potpomognutim svim mogućim sredstvima „USA air, navy and military forces“ i uvijek, neizostavno, protiv istog „neprijatelja“. Stotine je takvih filmova, pa i filmovi o Bondu su dosljedno na istoj liniji.
Sada mi je to još jasnije kada više nismo „crveni“ – sada smo kmetovi, pa prema tome smo i nevažni.
Meni je lik Jamesa BOND-a u svojoj suštini – jadan. Mož’ si misliti „macho“ tipa iza kojega je moćna Imperija, a Bond u suštini samo sluga kraljice, sa dozvolom za ubijanje – naravno neprijatelja „imperije“.
„Dobrobit“ služenja kraljici je što u svakom filmu povali jednu do dvije „barbike“ iz nekog „drugog svijeta“, a kad obavi zadatak dobije „grace time“ do sljedećeg zadatka, naravno u drugom nastavku filma… Naravno, „barbika“ nikad nije Engleskinja – čak ni Bondova čuvena „Miss Moneypenny“ koja mu se otvoreno uvaljivala… jer služba ne dozvoljava „bliske susrete“ kraljičinih zaposlenika.
Već sama uloga „barbike“ u takvom imperijalističkom konceptu je uvredljiva za žene, barem po mojem poimanju, ali izgleda da kreatorima, scenaristima filma, pa ni „macho“ Bondu, to nije bio neki problem jer je „stanje stvari“ prema ženama u zapadnim demokracijama toga vremena bilo takvo, a ni sada nije bitno drugačije.
Volio bih povjerovati da je Sean Connery, zbog tretmana žena u svojim filmovima, odbio biti Bond? Teško! A možda i zbog toga što više nije htio biti „ 007“- sluga Kraljice – ipak je bio uvjerljiv i profilirani škotski nacionalista. Što ukoliko je žene smatrao „barbikama?!
Pa ništa, milioni žena ne bi imale problem da budu „barbike“ makar i za jednu noć s Bondom, čak i uz neki usputni „prijateljski“ šamar.
Kako je stario i kako se udaljivao od „BOND-a“ bio mi je sve draži, čak sam ga i zavolio. Bio mi je drag i u Hičkokovom filmu „Marnie“… tu mu je bio otvoren prostor za uzlet drugačijeg smjera ali služenje Imperiji mu je bilo isplativije. Sir John Gielgud, Lorens Olivije, James Mason … imali su malo istančaniji pristup svojim karijerama, čini mi se.
Porijeklom Škot služio je kao BOND Engleskoj kraljici u sedam filmova, a ostatak života proveo je maštajući o nezavisnoj Škotskoj. Međutim, Imperija je uzvratila udarac svom „tajnom agentu s dozvolom za ubijanje“ – neće moći nezavisna Škotska, veli Kraljica. Tako da se njezin „BOND“ smjestio na rezervni položaj, na Bahame… Škotska je mnogo vlažna.
Moram reći da sam kao Bonda više volio Pierce Brosnan-a, Irca. Bio je uvjerljivo muževan, ali finijeg humora, bližeg našem humoru i samoironiji, što je nadmenim imperijalistima nedohvatljiva visina.
Gledajući Brosnana, ne samo kao Bonda, nego i u brojnim drugim filmovima, mislim se – „svaka bi mu dala“, što jest – jest. On „barbike“ ne bi trošio…. Međutim, kad je ONA moja rekla da je to „pravi Bond“ … ujelo me je malo za srce… ali, moram priznati – ispravno smo glede BOND-a zaključili!
Tema BOND-a, kao suvremenog Robina Huda u „Imperiji zla“ bila je davno osmišljena još u vrijeme Jugoslavije. Kasnih pedesetih prošlog stoljeća izvjesni Mitar Milošević, partizan, učesnik NOB-a raskrstio je sa vojskom i počeo surađivati sa izdavačkom kućom „Dnevnik“ iz Novog Sada. Maštovit i pismen osmislio je serijal „X100“ romana , a zatim i serijal o „Lunu kralju ponoći“. Potpisivao se pseudonimom Frederic Ashton. Glavni junak, odnosno „Lun“, bio je Donald Sikert, samozatajni naučnik, vješt u borilačkim vještinama, borac za univerzalnu pravdu, vjeran idealima pravednosti i apsolutno nezavisan. Imao je djevojku Đej Vitington, par vjernih prijatelja i živio je u Londonu.
Netko je na f/b spomenuo da je inspiraciju za Bonda Ian Fleming našao u srpskom špijunu i bonvivanu iz tridesetih godina prošlog stoljeća… Možda je, a možda i nije, to sada nije ni važno.
„Lun kralj ponoći“ osmišljen je prije Bonda od strane Mitra Miloševića alias Frederica Ashstona još davne 1959. godine. Lun je bio oličenje pravde, dobrote, vjernosti, slobodnog duha i time bio sušta suprotnost kasnije mega popularnog i poznatog BOND-a.
„Lun kralj ponoći“ jedan je, od meni najboljih, literarnih predložaka za akcioni žarn film u dijelu kojeg inače pokriva serijal o Bondu i slični projekti, koji su čisti imperijalistički pamfleti, kao što je i njegov „Crveni Oktobar“. Uvijek mi se više sviđao „Lun kralj ponoći“ pravednik protiv Imperije zla.
To naravno nema veze sa Sean Connerijem – on je kao i BOND bio samo u službi Imperije i bio vrlo uvjerljiv. Što je naravno OK, kad se drugačije ne može!”

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame