Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

Boris Štok: Uvijek dio mene – Pop rock modernizam riječkog pozera

Kad slušate drugi solo album riječkog pjevača Borisa Štoka imate više pogleda na to što čujete i kako čujete.

Jedan od njih je njegov: “Imam puno glazbenih utjecaja, slušao sam stvarno sve i svašta…puno elektra, grungea, dark-a, pop muzike. Bitno je samo da je muzikalno. Danas kada pogledam što slušam u autu, koje ploče doma zavrtim… uvijek se nekako vratim Bowieju, Amy Winehouse, Depecheu, Molokou, E.Badu, Roisin Murphy, Arctic Monkeys, ali jako volim i Florence, Tame Impala, Hoziera, Black Pumas, Future Islands. Vokalno najviše su utjecali David Bowie, Jeff Buckley, Eddie Vedder, Curtis Mayfield, Sinatra, Marvin Gay i masa soul pjevača i pjevačica. Posljednje vrijeme opet vrtim ploče Stevieja Wondera…stvarno slušam sve…”.

Drugi je PR: “Još u svibnju prošle godine, pjesmom Samo trag započeo je konkretan rad na ovom albumu. Pjesma je donijela novi zvuk i estetiku u produkcijskom smislu, ubačeni su elementi gospela, drugačija ritmika, a opet prepoznatljiv senzibilitet vokala i melodije. Uslijedila je hipnotički moderna elektro pop pjesma čiju je mističnost dodatno upotpunio gostujući vokal glumice Nataše Janjić. Zvukom i produkcijom ima malo onu dark electro, retro vibru 80-ih, a radi se o jednoj divnoj suradnji i spoju dva medija: glazbe i kazališta. Kompletiranju novog albuma prethodio je i naslovni radijski singl “Uvijek dio mene” koji već na prvo slušanje ulazi u red najboljih Borisovih radova, kako
iz solo karijere, tako i iz vremena grupe Quasarr”.

Treći je fanova kojima se sviđaju promotivne fotografije i način kako se pjevač predstavlja jer ih njegov način pjevanja podsjeća na Massima, a to kako je zaokrenuo nogu i uvijek ima ozbiljan izraz lica na fotografijama znači da je ozbiljan umjetnik.

I četvrti je glazbene kritike koja zna koliko je taj pjevač originalan, jedinstven, drugačiji i svoj i ne može dočekati njegov novi album. Ili pak onih nekoliko koji se na žalost nalaze i u ovoj redakciji koje smo pozvali da daju svoje kraće mišljenje o Štokovim autorskim doprinosima na drugom albumu i da nam pomognu shvatiti što je to toliko odlično i dobro.

Dijana Čelić: “Produkcija odlična, Boris se stvarno trudi biti umjetnik, samo što ne razumije baš da oponašanje nije umjetnost. Ima na novom albumu stvarno pristojnih stvari, pogotovo instrumentalnih dijelova. Kad kažem pristojnih mislim čuje se sve ono što nabraja kao uzore i ako ga uspoređuješ s ostalim na našoj sceni mogu ti samo reći bolje Štok nego …. e sad slijedi duga stanka da se sjetiš tko. Najbolje stvari su mi: Samo trag, Intro, 3:12 AM / Island i Love.”

Ivan Perić: “Super je, dajte mu bend i da ide sad odma na turneju. Možda mu korona pomogne ubrzat najbolji potez u karijeri. Iskreno, nisam presluša cijeli, došao do pola i onda ostalo na skip, pa sad mislim ne bi bilo baš fer da pišem kako je nešto loše ili ne valja…. znači… ako ga ne slušate super je.”

Dejan Orešković: “Video sam već da ste ga negde poredili sa Massimom, po tome kako se trudi da peva, jel? To se baš mnogo čuje, isto kao i to da ovo nema nikakve veze sa alternativom, to je čisti pop na onaj najstrašniji način bre kad ne razumeš šta ovaj zapravo oće…”

Anđelo Jurkas: “Joy Division su jedan od najnepotrebnijih bendova u svemiru, a Štok jedan od najnepotrebnijih pjevača u Hrvatskoj, ali obrada Love Will Tear Us Apart” je više nego sjela, izvrsno su to složili, apsolutni peek albuma i znakovito dosta govori o autorskom dijelu. I dalje kao slučajnog slušatelja smeta njegov afektirani, neprirodni i neoriginalni stil pjevanja, a to se zamata u neki modernizam i pop art. Nije problem njegova nemogućnost boljeg nego što ta kopija nalazi publiku, ali to zapravo nije niš neobično kad znaš kakvi pjevački showovi coveri tribute te karaoke danas prolaze pa ispada da su kopije bille loše ili dobre više cijenjene od nekog stvarno originalnog. Lirski dio i stihovi pjesama su uz to kako pjeva najproblematičniji jer mu nedostaje vještine pisanja ili bar pokušaja kvalitetnog pretvaranja svojih šablonskih misli u metriku stiha. Ove sve inverzije i to da ne zna napisat pjesmu bez osobnih zamjenica – ja, mene, tebe, ti, mi, vi, oni, daj jebote ono plati si ghost writere ako ne ide bolje od toga. Stvari su izvrsne, ali onda zapjeva nešto poput “skrivena mladosti moja” i slične velike stihove. Što bi Jajo Houra rekao, daj doktore, ono, odmori malo. Ali svakako je na pravom putu jer je izdržljiv i ima dovoljan broj ljudi koji vjeruju da je to što radi dobro, a to je put do uspjeha. Upornost, ne talent. Čuo sam to negdje ;)…”

Klara Dragišić (CD): “Vrlo ugodan glas, interesantna pojava i drugačiji pjevač na domaćoj sceni. “Uvijek dio mene” me jako podsjeća na njegov prvi mini album “Puls” i kao nastavak debi albuma “Ispod kože”. Sve ono što volite kod njega ili mu zamjerate još je više naglašeno, uz moram priznati, odličnu produkciju albuma.

(CD/Redakcija)

7/10

Popis pjesama:

1. Intro
2. Predajem se tebi
3. Uvijek dio mene
4. Još uvijek
5. Prašina
6. Reci mi
7. 3:12 AM / Island
8. Mi
9. Samo trag
10. Kad more povuče se
11. Zaboravi
12. Ne trebam više ništa
13. Love Will Tear Us Apart

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame