Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Viagra Boys: Welfare Jazz – Stockholmski post-punk sindrom

Početkom dvijetisućitih, Švedska se mogla pohvaliti možda i najjačom garage rock scenom na svijetu i nekolicinom opakih bendova poput The Hives, The Hellacopters i The (International) Noise Conspiracy. Sudeći po Viagra Boysima, opičenoj petorci iz Stockholma, ta se skandinavska zemlja polako, ali sigurno vraća na svjetsku rockn&roll mapu, pri čemu MC5, Sonics Rendezvous Band ili The Stooges više ne predstavljaju ultimativni izvor inspiracije, već su ih u drugi plan izgurali post-punkeri tipa The Fall.

Nasljeđe tog kultnog manchesterskog benda kod Viagra Boysa je primjetno kako u vokalu Sebastiana Murphyja koji, prema vlastitom priznanju, čak i pokušava pjevati što sličnije pokojnom Marku E. Smithu, tako i u samim pjesmama, nerijetko baziranima na repetitivnim, sporomijenjajućim riffovima. Samim time, nakon Shamea, Idlesa, Fountaines D.C. i Sleaford Modsa, stigao nam je još jedan sastav koji jasno pokazuje da su se The Fall s vremenom pretvorili u vjerojatno najutjecajniji izdanak slavnog britanskog post-punka.

Smith je, istini za volju, i jedini od stare garde koji je izravno utjecao na Sebastiana i ekipu pošto ćete na „Welfare Jazz“, kao uostalom i na debiju „Street Worms“, u većini slučajeva ipak prepoznati bitno mlađe sljedbenike spomenutog glazbenog pravca, prvenstveno LCD Soundsystem i belgijske ubojice iz Triggerfingera. Tragovima ovih drugih kreću se u bržim i bez iznimke sjajnim brojevima tipa „Aint Nice“ i „Secret Canine Agent“, dok su skladbe
umjerenijeg tempa iskoristili kao poligon za isprobavanje čitavog niza naizgled teško spojivih glazbenih ideja. „Toad“ i „I Feel Alive“, primjerice, zvuči kao da su LCD Soundsystem otjerali Jamesa Murphyja i za svog novog pjevača uzeli Toma Waitsa, a obrada „In Spite Of Ourselves“ Johna Prinea s gostujućim nastupom Amy Taylor iz Amyl and the Sniffers pokušava kombinirati tutnjajući bas i eksperimentalne dionice na gitari i synthu s vokalnom izvedbom koja bi mogla proći i u countryju. Posebno, međutim, vrijedi izdvojiti singl „Girls & Boys“, ogledni primjerak electro-punka i njujorškog mutant disca u kojem se za prevlast bore nemilosrdni plesni beat, free jazz saksofon, Murphyjevo režanje i robotizirani prateći glasovi. Tekstualno, Viagra Boys se nastavljaju kretati tankom linijom između parodiranja nepregledno dugačkog popisa stereotipa (mačizam, rock zvijezde, hipsteri, politička korektnost…) i introspektivnijih promišljanja kao u „Into the Sun“, gdje se ispričava za sve što je učinio svojoj bivšoj, ili synth-popu „Creatures“, uznemirujućem portretu života okorjelih junkieja.

„Welfare Jazz“ prvi je stvarno moćan album koji smo dobili 2021., a ako je vjerovati onoj staroj da se “prema jutru dan poznaje”, ovo bi mogla biti jako dobra godina za post-punk i alternativni rock. (Vedran Harča)

9/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame