autorski tekstovi DOP TV KOLUMNIZAM Kritike PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA Zabava

Divljina i sloboda još postoje unutar grada: Zagreb insiderski kroz murale

Duboko unutar grada skriveno je pet murala, svaki sa svojom pričom o izgubljenoj slobodi. Zajedno čine serijal „Slobodni“, a mi vas pozivamo na njihovo otkrivanje.

Kada sam ga na dnu podzemne garaže prvi puta vidio, Ivan Karaga je na hladnom betonskom zidu slikao nešto zbog čega sam nakratko zastao i dobro se zamislio. Bila je to divovska vjeverica i naravno, mom u višedesetljetnu zagrebačku učmalost utopljenom mozgu, prva je usporedba bila „bandićeva“ vjeverica. Kada sam ga upitao je li to zbilja to, pretpostavljajući kako se radi o nekom društveno-političkom aktivistu, lagano se osmjehnuo i kulturno je dodao kako je to ipak obična zagrebačka vjeverica, ista ona koja je nekada obitavala po zagrebačkim krošnjama, a da je to što radi svojevrsni omaž izgubljenoj prirodi, i da dakako, postoje još četiri takva murala različitih motiva. – Četiri!?, vrisnuo sam.

Slobodni uzvraćaju udarac

U moru glupih i bezidejnih grafita i korporativnih murala koje je Zagreb ugostio, ovaj mi se učinio posebnim, kao i čovjek crnih ruku od akrila. I nisam se prevario, doista, „Slobodni“ jesu nešto posebno.

Posebni i radi činjenice što su nastali tijekom ljetnih mjeseci 2020. godine, dakle u doba “korone”.

Oni nam donose, zapravo vraćaju prirodu, i to na vrlo paradoksalan način – na betonu. I to u vrlo zanimljiva vremena, vremena u kojima je virus jedina „životinja“ koju spominjemo, jedina s kojom živimo. A kako priroda i njene zakonitosti znaju biti brutalne, najveći je paradoks upravo to što nas je virus napao zbog toga što smo zaboravili na suživot s prirodom!

Iz razloga što smo fauni uzeli gotovo sva staništa a šume, rijeke i jezera pretvorili u kapitalistički kultivirana izletišta, vraćeno nam je na jedini mogući način – uzeta nam je sloboda.

Dvije i dvadeseta, koja tek treba biti opjevana i ekranizirana, donijela je gomilu promjena. Kakvih, vrijeme će pokazati. Nisam preveliki optimist, no nadam se da nećemo, kako kolektiv, danu nam šansu i prokockati.

Bila bi prava šteta nastaviti tamo gdje smo „stali“, jer to bi značilo daljnju destrukciju prirode i društva u svakom pogledu. Kako sam za naivna vjerovanja u krilaticu „bolji svijet je moguć“ već dobrano istanburan stvarnošću, preostaju mi još samo ovakvi trenuci u kojima vidim da ipak ima još onih kojima je eto – stalo.

Priča o povratku betonske petorke

Jer doista, nema ničeg dobrog u tome što u zagrebačkim krošnjama jedva da i vidite pokoju vjevericu, lisice su valjda već iščezle i iz udžbenika, dok sive čaplje rijetko i prelete rubne dijelove grada. Štuka u Savi prisjećaju se samo najstariji. Jedino su gušteri preostali, no njihovo je stanište već odavno svedeno na minimum. Kao što je i naše svedeno u betonske zidove. No upravo je ta naša zatvorenost prilika za oporavak prirode, za rapsodiju divljine koju smo tako s guštom prognali iz našeg svijeta, potpuno nesvjesni međusobne povezanosti.

Stoga, Ivan Karaga, čovjek umjetnik, svjesno ili ne, na vrlo je jednostavan način ispričao možda i najstariju i najdužu priču u povijesti čovječanstva. Priču o slobodi i slobodnima. Naslikavši pet murala, na pet lokacija, do kojih ćete šetajući lako doći, ali ćete ih, ako imate imalo susramlja – teško prihvatiti.

Svakog dana kada ne učinimo ono što je ispravno je dan kada smo izgubili opciju, a opcije gubimo svakoga dana

Svijet je postao otvoreno tržište te se s tim i takvim tržištem trebamo suočiti. Jednako se tako trebamo suočiti i s idejom o neiscrpnim i beskrajnim prirodnim resursima. Struktura Zemlje je takva da ona funkcionira prema prirodnim zakonitostima. Te su prirodne zakonitosti moćan regenerativan proces i ukoliko se one ne prekidaju, ukoliko se svi slažu s takvim zakonitostima, proces ostaje apsolutno beskrajan.

Ali ako čovjek izazove te zakonitosti i ako misli da može promijeniti te zakonitosti, osuđen je na neuspjeh i u tom neuspjehu će zato što prirodne zakonitosti nemaju milosti – biti puno boli.

A to nam se, dragi prijatelji, upravo i događa. Stoga, pronađite tu divljinu kako bi slobodni krenuli dalje.

Autor murala & fotografija: Ivan Karaga
Autori videa: Reina Brabenec, Mikka Lesar, Petar Bubalo
Autor originalne glazbe u videu: Brade Lunner
Lokacije murala: karta

Igor Lesar

Igor Lesar

Aktivist, avanturist, putopisac, novinar, kritičar, fotograf. Don't believe everything you think.

Komentari

Reklame