Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Foo Fighters: Medicine at Midnight – Grohlov let na autopilotu, nikakav njihov “Let`s Dance”

Usprkos seriji dobrih pjesama, razornim koncertima i ponekoj odličnoj ploči (dvostruka „In Your Honor“), Foo Fighters su uvijek bili puno popularniji bend nego što stvarno zaslužuju.

Koliko god se trudio, nikada se nisam uspio otresti dojma da su njihova mjesta na stadionskim pozornicama trebali zauzeti neki drugi, puno bolji sastavi i da su priče o Daveu Grohlu i ekipi kao možda i posljednjim spasiteljima rocknrolla u konačnici tek jasan pokazatelj da rocknrollu spasa nema. Sve to potvrđuje „Medicine at Midnight“, korektan, ali ni po čemu poseban album koji će zadovoljiti fanove premda sumnjam da i među njima ima onih koji bi
ga uvrstili u gornji dom bendove diskografije.

Najavljujući novi materijal, Grohl je upotrijebio termin saturday night party album, što je u kontekstu lockdowna i općeg zatvaranja djelovalo poput prijeko potrebne, pomalo i utopijske doze optimizma. Party na koji je aludirao donekle opravdavaju povremeni plesni ritmovi, ali i oni prebrzo izblijede i pretvore se u stvari kakve smo od njih dosad čuli previše puta.

Drugim riječima, Foo Fightersi su ponovno prošetali dobro poznatim teritorijem, s jedne strane omeđenim hard rock i (u bitno manjoj mjeri) punk riffovima, a s druge napumpanim arena rock refrenima i power popom koji zvuči poput Cheap Tricka na amfetaminima. Neki ozbiljniji iskorak u ovih devet pjesama tako su napravili tek u laganijim temama „Waiting On a War“, Grohlovim refleksijama o životu provedenom u svijetu u kojem netko uvijek ratuje
ili, u sretnijem scenariju, samo prijeti ratom, i „Chasing Birds“, skladbi naslonjenoj na šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, točnije na tadašnje izvođače u rasponu od soula preko Beatlesa pa sve do kalifornijskog soft-rocka. Širenje utjecaja u određenoj je mjeri primjetno i na ostatku ploče, ali i ono je čisto dekorativne prirode, bilo da su u pitanju hair metal („Cloudspotter“), dance beatovi naslovne pjesme ili Motörheadovski šus vrlo dobre „No Son Of Mine“. Tako da, kad sve zbrojimo i oduzmemo, „Medicine at Midnight“ ipak nije mnogo više od osrednjeg podsjetnika na neke kreativno bolje i uspješnije dane. (Vedran Harča)

5.5/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame