inmediasres Interview mediji PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA

Tea Tkalčević: Logopedski kabinet za besplatne terapije i dijagnostike socijalno ugroženim obiteljima

Na Link it – Klik it – Pay it – Help it: naći ćete jednu od vrijednih pažnje crowdfunding kampanji koje želimo pomoći na bilo koji način. Mlada logopedica iz Zagreba Tea Tkalčević uz pomoć brojnih ljudi pokrenula je start up ne bi li putem donacija zatvorili financijsku konstrukciju za logopedski kabinet. Popričali smo s njenim idejama i vizijama razvoja takvog sjajnog i potrebnog projekta.

* Tko je Tea Tkalčević mimo logopedice s aktualnom crowdfunding kampanjom, ako nam se možete predstaviti osim onoga što pišete na start upu, volontirali ste dosta po domovima za starije i nemoćne osobe?

Kao što je ovaj, pomalo neobičan opis kampanje dao naslutiti, ja sam osoba s mazohističkom apatijom prema sladoledu od čokolade i prevelikom empatijom za sve ostalo. Funkcioniram na principu binarnog sustava, ili sam uključena ili sam isključena, svijelo ili mrak. Zato sam počela volontirati još u osnovnoj školi u akcijama lokalne zajednice, Crvenog križa i Caritasa. Nakon toga sam volontirala u udruzi LET na projektu potpore samohranim majkama i u domovima za starije i nemoćne osobe. Tijekom studija dobila sam priliku volontirati u socijalno ugroženim obiteljima, organizirati međunarodne kongrese i dobila sam podršku fakulteta i institucija u kojima sam radila kada se nisam nadala, a možda čak niti zaslužila u tolikoj mjeri, što me je dodatno motiviralo za pomoć osjetljivim skupinama.

Sva ta iskustva naučila su me da “djecu kao i satove, ne treba stalno navijati. Nekad ih treba pustiti i da idu”. Osim toga, volontiranje pretvori tvrdoglavost u poslovni inat, nauči me da postoje različiti načini dolaska do istog cilja i da jedan zato nije manje vrijedan od drugoga, natjera me da odvozim 100km Gravelmana u jednom danu ili otrčim polumaraton da si dokažem da mogu i motivira da svaki dan ustanem i pročitam bar 3 neobične činjenice jer ću možda već sutra upoznati nekog sasvim genijalnog elektrotehničara iz Petrinje, koji će me pitati jesam li znala da Tesla nije volio bisere, samo zato da ne mora misliti o tome kako već treći dan spava u autu i više nema dom.

* A onda i SLP Practice/logopedski kabinet – o čemu je zapravo riječ?

Ideja o otvaranju logopedskog kabineta koji bi pružio mogućnost besplatne terapije i dijagnostike socijalno ugroženim obiteljima, javila se još na fakultetu. No, upravo radi ovog binarnog načina funkcioniranja, nekada se prebrzo povedem za idejom, pa moram stati na loptu i staviti ju u realne okvire, što za mene predstavlja onu tajnu vještinu iz Gibbonijeve pjesme koju ću valjda savladavati cijeli život. Zaključila sam kako mi ipak treba još iskustva, edukacija i rada na sebi kako bih pokrenula ovako nešto.

I onda se dogodila ova neobična godina kada su, nažalost, radi epidemiološke situacije brojni roditelji ostali bez posla. Tu sam već razmišljala kako pomoći tim obiteljima i cijeli ožujak i travanj provela volontirajući i šaljući zahtjeve za sufinanciranja, koji su usmeno odobreni, pa odbijeni radi korone. Na cijelu situaciju nadovezali su se i potresi u Zagrebu i Petrinji te su djeca s teškoćama ostala bez velikog broja terapija unutar sustava, programi male škole su otkazani u pojedinim ustanovama, zdravstveni sustav je preopterećen čekanjima za dijagnostiku, kolege koji
izađu u susret roditeljima isto moraju nekako održati posao i osigurati svoju egzistenciju, a roditelji si jednostavno ne mogu priuštiti privatnu terapiju… Dolazimo u položaj gdje se, sasvim opravdano, saniraju direktne posljedice potresa jer su najvidljivije, ali nitko ne vidi oca dvoje djece, oboje s dijagnozom autizma, koji sjedi kraj auta i plače jer njegov sin od 6 godina ne želi ući u darovanu kućicu jer mu svaka promjena prostora i rutine stvara psihičku i fizičku neugodu i strah. Zato sam, dok su moji kolege iz kluba tajlandskog boksa, sanirali kuće, ja volontirala s tim obiteljima i djecom provodeći logopedske terapije i radionice s djecom.

Nastavila sam patronažno vlastitim autom odlaziti i u okolna sela te mjesta u Zagrebu gdje su pojedine obitelji preseljene. Kako to obično bude, u dva tjedna glas se pročuo među roditeljima i javilo se sve više zainteresiranih roditelja, neki spremni i osobno platiti terapiju samo da konačno uđu u obradu i ne moraju čekati 3 godine samo na dijagnostiku, a onda još toliko i na terapiju. Naravno, to su obitelji koje su prošle kroz dovoljno stresnih situacija i ne vole se medijski izlagati, a ima ih trenutno dvadesetak, pa je nakon nekog vremena bilo nužno umrežiti se i s
udrugama, kolegama, ustanovama s nekih lokalnih područja radi multimodalnosti pristupa, što je trenutno moguće, no dugoročno će se svi ti partneri morati vratiti u svoje prostore kako bi osigurali vlastitim korisnicima kvalitetu života. Stoga se tih mojih dvadesetak obitelji udružilo i potaknulo me (čitaj: otvorilo kampanju i stavilo me pred gotov čin) da, konačno, otvorim vlastiti kabinet koji bi bio lokaliziran tako da mogu doći do njega, a imao bi i patronažu gdje bih ja službenim vozilom nastavila odlaziti u obitelji koje radi raznih razloga (tip dijagnoze, zdravstveno stanje djeteta, financijske mogućnosti obitelji) ne mogu doći u prostor.

Ono što je važno reći, kabinet bi poslovao regularno (primarno se financirajući edukacijama, ali i regularnim terapijama i dijagnostikom za obitelji), no minimalno jednom na mjesečnoj bazi bi do 10 sati logopedskog rada, terapije, savjetovanja i dijagnostike bilo besplatno za socijalno ugrožene obitelji. Dakle, mjesečno bi minimalno jedna obitelj dobila 2* tjedno mogućnost besplatne logopedske terapije. Tako ćemo izbjeći onaj tipičan hrvatski način gdje se sakupe donacije, sanira se najnužnije dok ide i onda podrška stane. Ovim želim konkretno djelovati i
pomoći cilju i ljudima u koje vjerujem, želim primjerom pokazati da sve promjene kreću od nas samih i naših akcija, educirati javnost o potrebama obitelji i djece s teškoćama, poboljšati kvalitetu života minimalno 12 socijalno ugroženih obitelji godišnje, senzibilizirati birokracijski dio o stvarnim potrebama i prekapacitiranosti svih srodnih struka i napraviti nešto što je dugoročno održivo i važno za društvo.

* Kao što pišete u osnovnim informacijama kod crowdfunding kampanje – naš sistem papirologije dosta sputava i spor je i neefikasan…koliko to mladu osobu poput vas ponekad može poljuljati u svojim ciljevima?

Od kad sam, posve namjerno, u prosincu 2017. godine za Božić dobila diplomsku kapu Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i našla sam se s diplomom magistra logopedije u rukama te nadobudno krenula mijenjati svijet, shvatila sam da promjena u svijetu obavezno uvijek dolazi sa setom biljega i zelenim Excel tablicama. Posljedično, dok hvatamo nužne administrativne rokove, bježe nam oni nužni dječji, a baba s kolačima i djeca nikad ne bi trebali čekati. Na samom početku imala sam onu dječju potrebu stisnuti šakice i nadureno zalupiti vratima kad
posvjedočim određenom sustavu “velikih i malih”. Sada ne znam zašto me to toliko izbacivalo iz
takta, posebice jer minimalno 4 puta dnevno ponovim rečenicu: “Riba ribi grize rep” te mi je ista posve jasna. Ali, onda shvatiš da si puno puta izrekla i : “U redu je biti ljut i tužan, ali ti brojevi će biti tu i nakon svega. I nije kriva učiteljica jer je tako pročitala zadatak, niti Ivica koji je svakom prijatelju htio dati 13,42% jabuke, niti ti jer ti nije jasno kako će se netko najesti od toga, nego je to samo još jedan problem koji netko mora riješiti. Pokušaj ponovno, probaj na drugi način. Ako ne ide, traži pomoć, u redu je priznati da nešto ne znaš.” Zaključno, moram malo i pohvaliti ovaj naš birokratski dio sustava gdje su me dvije vrlo strpljive gospođe iz Porezne uprave saslušale i savjetovale kako što bezbolnije otvoriti donacijski račun za humanitarnu utrku koja će biti organizirana u svrhu opremanja kabineta i nabave službenog vozila. Naravno, preduvjeti poslovanja uvijek postoje i administracija je nužna, no neki bi se koraci mogli preskočiti s par kvalitetnih aplikacija koje bi umrežile stručnjake raznih profila.

* Recite, kakva je situacija na koju nailazite na terenu i u radu s obiteljima…

Dobivam jako puno upita ovog tipa i svi obično očekuju neku jako tragičnu priču posebno se referirajući na rad s obiteljima iz Zagreba i Petrinje nakon potresa. Činjenica je da su gubitak doma, terapije i podrške, stres, kamera ispod nosa i promjena rutine koja izaziva dodatnu neugodu, vrlo tragične stvari i da će svim obiteljima biti potrebna dugoročna multimodalna podrška. No, svoju suradnju s tim obiteljima nikad neću prezentirati kao neku tragičnu stvar. Jer nije tragična, jer je prekrasna. Jer je podrška tih obitelji puna topline, njihove osobne priče inspiriraju i svaki autić koji nađem u kutiji za donacije izmami osmijeh na lice. Uostalom, naglašavanje potreba tih obitelji umanjuje trud i borbu ostalih obitelji djece s teškoćama, udruga i svih srodnih struka koji promiču potrebu za intervencijom radi deficitarnosti logopedske struke.

* Crowdfunding kampanja je slamka spasa ili ćete uspjeti i nevezano za kampanju?

Crowfunding kampanja nastala je iz čiste potrebe za brzom intervencijom nakon što je moj dnevni boravak postao premali za veliki broj socijalno ugroženih obitelji koje su se počele javljati. No, bilo bi poprilično mladenački i naivno ući u bilo koju poslovnu priču, posebno ovako opsežnu i obvezujuću, bez nekog financijskog plana te procjene inovativnosti i konkurentnosti. Tako smo razradili poslovni plan, troškovnik, skupili osobna sredstva i počeli kucati na vrata. Ali, ono što se mora, zapravo uvijek je teško, pa je pandemija stopirala sve isplate i natječaje i morali smo pronaći drugi način. Kako često kažem svojim klincima 5+2 je 7, ali i 4+3 je isto 7, a moji roditelji i djeca trenutno vrijede minimalno dobitnih Joker 6+1 jer su oni ti koji su se sjetili ove ideje! Moram priznati da nisam očekivala ovakav medijski “boom” cijele kampanje i interes ljudi. Znala sam da su našli ljudi prekrasni, ali razina podrške i
motivacije koju svakodnevno primam je neprocjenjiva. Posebno me veseli vidjeti da mi podršku šalju i osobe koje su same prošle cijelu borbu, nagluhe osobe, osobe s invaliditetom, pa čak i moji klinci i njihovi roditelji iz ustanova u kojima sam radila. Iz osobnih sredstava uspjeli smo financirati i zakupiti prostor u Botincu, a i sklopiti suradnju s
Humanity First Hrvatska koji su odlučili financijski sudjelovati u svrhu uključivanja što većeg broja socijalno ugroženih obitelji iz lokalne zajednice u ovaj projekt i edukaciju okoline. Osim toga, radi inovativnosti koncepta, posebno patronažnog odlaska, dogovorili smo suradnju s ustanovama na lokalnom području.

Posebno bih se zahvalila Udruzi Sjena i cijelom kolektivu Dječjeg vrtića Vjeverica u Zagrebu koji proživljavaju sa mnom svaki trenutak ove kampanje kao da je njihov vlastiti. Osim toga, moram se zahvaliti i kolegici Ivani Marković, stručnom timu te ravnateljima ustanova Dječji vrtić Pingvin u Svetoj Klari, Osnovnoj školi Botinec, Osnovnoj školi Sveta Klara i predsjednici Udruge Botinčanki na suradnji i dogovoru oko uključivanja socijalno ugroženih obitelji u cijeli proces. Predivno je svjedočiti podršci struke i lokalne zajednice na ovakvim projektima. Trenutno smo i u dogovoru sa Turističkom zajednicom Grada Splita i stomatološkom ordinacijom iSmile u Splitu koji su se ponudili promovirati utrku i dugoročnije sudjelovati u svrhu širenja ovakve inicijative na područje cijele države. Nadalje, Radio 101 i Gold.fm medijski su popratili cijelu kampanju i time pokazali osjetljivost za ovakve projekte, a u planu je i medijsko praćenje utrke. Kampanju su medijski podržali i Radio Međugorje, Bliss Institut, Kišomir, Putoholičari, Slaven Škrobot, Toni Bošnjaković, Domagoj Jakopović Ribafish, Ena Rajić i brojni drugi pojedinci koji su pomogli u samim počecima kampanje. Time se proširila vijest te smo uspjeli zakupiti web domenu i primarni cilj kampanje postao je osigurati funkcionalnost prostora te nabaviti potrebne uređaje, testove i materijale za rad i patronažu. Dio namještaja donirao nam je Prima namještaj i tvrtka Enia d.o.o. tako da više sredstava možemo uložiti u samu didaktiku. Isto tako Hrvatski Star Wars portal MOS Croatia ponudio nam je zakup domene za knjigovodstvene usluge i sponzorstvo utrke, a njihova članica Nikolina Boršćak Tolić nacrtala nam je i službeni “trkaći” logo! Beskrajnu motivaciju uvijek čine roditelji koji su donirali igračke (4 kutije), a sakupljeno je i 600 eura u donacijama preko kampanje. Prekrasni ljudi ponudili su se izraditi besplatno logo kabineta, web stranicu (hvala Duji Mihoviloviću iz Splita i njegovoj vrlo strpljivoj ženi), i web aplikacije te oslikati prostor nakon što ga dovedemo u neko pristojnije stanje. Tu su i dečki i cure iz kluba tajlandskog boksa Trenk gym koji su ponudili svoje mišiće i dobro oko pri opremanju prostora.

Mi svakako grizemo opet na eventualne poticaje i borimo se s papirima oko otvaranja donacijskog računa jer je u planu i jedna velika humanitarna utrka s ciljem sakupljanja sredstava za opremanje prostora i nabave službenog vozila. Utrka će biti virtualna i moći će se sudjelovati u tri kategorije: trčanju 5 km, hodanju/planinarenju i bicikliranju. Bit će 4 startna paketa i posebne nagrade. Utrku su podržali partneri Trči sa srcem, utrka.com, Almagea, Zvuk u slici, Europlakat, Brew my beer, Luna Design, Nisam Tapir, Pivovara Medvedgrad i dr. Medijsku pokrivenost, koliko budu u mogućnosti, obećali su nam i iz drugih udruga i klubova trčanja te s RTL televizije. Nadamo se da će još ljudi i sponzora prepoznati potencijal ove utrke i kampanje i pozitivno nam, ili nam uopće odgovoriti na poslane upite.

* Koliko se pandemija i situacija s koronom odrazila na vaš rad i unazadile ga?

Sve do pokretanja kampanje radila sam u dječjem vrtiću u Gradu Zagrebu, u stvarno prekrasnom kolektivu s vrhunskom organizacijom rada i ljudima koji su fleksibilni, strpljivi, stručni i humani, tako da su promjene bile isključivo tehničke prirode. Individualne terapije bilo je puno teže održavati radi vremenskog planiranja terapija, trebalo je paziti da djeca budu iz iste skupine, rad pod vizirom i maskama nije baš odličan kad je artikulacija u pitanju, roditeljski sastanci morali su biti preko zooma, imali smo online logopedski kutić, uvidi unutar skupina bili su otežani, papirologije je bilo sve više…. Unatoč tehničkim prilagodbama, ne smatram da su uvedene mjere negativno utjecale na kvalitetu rada struke. Uvele su neke kreativne momente i, meni osobno, dale ideje za rast i napredak. Osim toga povećao se broj online edukacija što je odlična prilika za daljnji profesionalni razvoj.

* Stižete li privatno živjeti mimo trka za ovim poslovnim i privatnim business modelom?

Oduvijek sam tvrdila da živim na rubu…grada, tako da se tu nije ništa puno promijenilo, osim orijentacije na kompasu. I dalje volontiram, putujem (samo na relativno kratkoj i uvijek istoj ruti), upoznajem prekrasne ljude, online grlim svoje ljude, pjevam uz radio na putu do “posla”, zaljubim se u 5 stvari prije doručka, mazohistično se prijavljujem na trkače maratone, a nedavno sam naučila i spojiti auto na kleme usred ceste. Jedino što imam puno više mailova za odgovoriti i puno češće pričam ogledalu kako bih zvučala slušljivo preko radija.

* Kakav je plan za 2021. s obzirom da kampanja traje još nekoliko mjeseci, što slijedi poslije?

Kampanja službeno završava s 1.5., kada je i kraj utrke. Tada ćemo znati koliko se dodatno financijski možemo protegnuti i onda krećemo s radom u svom novom, opremljenom prostoru! Kreću pripreme za školu, radionice i suradnja s navedenim ustanovama. Ovo je dugoročno, ovo je sad moj posao i moje veselje, ovo je sad odgovornost prema svakoj osobi koja je shareala link, svakoj osobi koja je donirala i svakom djetetu koje je izdvojilo svoj autić i poslalo ga na našu adresu, ovo je sad obećanje i sigurnost svakoj financijski osjetljivoj obitelji djece s teškoćama koja se uključila da nakon 6 mjeseci neće naglo sve stati i da neće opet biti prepušteni sami sebi, ovo je prestanak kukanja susjedi uz kavu i direktan utjecaj na promjenu kvalitete života minimalno 12 socijalno ugroženih obitelji godišnje.

Razgovarao tj dopisivao se: Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame