DOP magazin pop & off kulture

Instalacija Samo anđeli znaju, kako je u raju se u dualističnom principu konstituira u odnosu između autoričine interpretacije 'nebeskih' i 'zemaljskih' krilatih anđela.

Nematerijalna bića su na tom mjestu preuzela materijalni oblik. Ona su u ulozi simbolizacije stereotipnih "grešnih" karakteristika ljudskih bića, koje se povezuju sa religioznim i civilizacijskim kontekstom zapadnog društva. "Nebeski" anđeli su spolno nedefinirana bića koja su međusobno vrlo slična. Oni su bez diferenciranog individualnog izraza. Njihova bjelina simbolizira čistoću koja ne dodiruje zemaljsko tj. grijeh, brigu, uspomenu i odgovaraju predodžbi anđela u zapadnom kršćanstvom definiranom svijetu.

Postavljeni u homogenu cjelinu, tvore samostalni entitet. Čini se da iz te zaštićene skupine samo promatraju svijet oko sebe. Pod oblakom 'nebeskih' u instalaciju su umetnuti 'zemaljski' anđeli koji u interpretaciji autorice, simbolizira sedam smrtnih grijeha tj. oholost, zavist, škrtost, bludnost, neumjerenost, srditost i lijenost.

Preispitivanje tih sedam slabosti je usmjereno u ponovnu aktualizaciju temeljnih 'zamjerki' zapadne civilizacije i na humoristične, te naivnom likovnom jeziku približene predstave 'štetnog' zemaljskog determinizma.
'Zemaljski' su jednoznačno okarakterizirani pojedinačnim atributima (novac, ležaljka, čepići za uši, boce pića ...) kretnjama, držanjem i mimikom lica. U suprotnosti sa bjelinom i čistoćom 'nebeskih', ovi su prljavi, zemlju i boju nose na tijelu kao metaforičnu posljedicu zemaljske grešnosti.

Gledatelju se postavlja najobičnije pitanje: Zašto su ovdje? Anđeli su na zemlji stranci, to nije njihov prirodni habitat. Instalacija i držanje anđela podsjećaju na interpretaciju (ne)dobrovoljno preuzete uloge eksperimentatora statusa sedmorice, kako se iz generacije u generaciju unutar sadašnjeg društva prenose grijesi. U preuzetim ulogama uživaju, ne opterećuju se sa 'težinom' povijesne grešnosti. Ne zanimaju ih vanjska događanja, usmjereni su na sebe i vlastite osjećaje, u iskustvo uživanja - njihove pojave izjavljuju: Grijeh je užitak!

Promatranje, odnosno prikriveno nadziranje anđela u oblaku daje slutiti, da je njihova bezbrižnosrt upitna, površinska karakterizacija daje slutiti skrivenu opasnost koja je implicitno utkana u postojanje grijeha - u neprestanoj potencijalnoj opasnosti 'zabranjenog' uživanja. Instalacija je ironija ideoloških konstrukcija u društvenim sustavima i sistemima nadzora i kritika jednoslojnog promatranja osobina čovjeka.

Kristina Kojan (r. 1979.) diplomirala je na odjelu keramike, a kasnije i magistrirala u Linzu, Austriji. Samostalno je izlagala u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj, a zaposlena je kao asistent na Odjelu za umjetnost i restauraciju, smjer keramika, Sveučilište u Dubrovniku.