DOP magazin pop & off kulture

Od siječnja 2007. na DOP Magazinu će početi evanutalni ciklus eventualnih pisaca koji pišu eventualije. Lijepo pišu, novi su literarni pokret na domaćoj sceni, imaju svoj zbornik. I otvaraju im se pojedinačna izdanja. Jedan od njih Andrija je Škare. Predstavljaše ga kao glasnogovornika, međutim on kaže da su svi primus inter pares, t.j. jednaki. Pročitajte što su tko su eventualisti i trebamo li strahovati od novog FAK-a.

* Andrija Škare kao pisac. Je li srednja škola bila početak? Što je presudilo?

Svi u srednoj školi nešto pišu. Tinejdžersku poeziju, prve, nemušte pokušaje proze ili stihove za novoosnovani bend. Ja sam se baktao sa svim navedenim. Jedino sam prozu nastavio pisati. Recimo da sam se u proznom izricaju navise pronasao i najbolje snasao.

Iako, početak je bio jos u osnovnoj skoli. Imam jos uvijek jednu biljeznicu u koju sam pisao priče i pjesme. Neke pjesme bih i sada potpisao.

Radije nego one iz srednje škole.

* Zbog kojih si pisaca počeo pisati? Tko je najveći utjecaj?

Niti jedan pisac nije uutjecao na to da počnem pisati. Mislim, nisam pročitao nekoga pa nakon toga rekao: 'Ovo je odlično, idem i ja nešto pokušati'. Možda tek dječji pisci. Cijela biblioteka Vjeverica.

Kada sam počeo pisanju pristupati malo 'ozbiljnije' tj. ne pisati samo za sebe na mene su počeli utjecati i pisci za odrasle. Kundera prije svih. U prvim pričama sam se furao na njega. Ili pokušavao furati. Onda sam shvatio da nema baš smisla furati se na nekoga.

Uz Kunderu, sigurno su utjecali i Salinger (priče, ne 'Lovac u žitu'), Bukowski, Irvine Welsh, Ian mcEwan, Zadie Smith, Vonnegut, Orwell i vjerojatno još mnogi drugi čijeg utjecaja nisam niti svjestan.

* Tražeći te po Internetu, našlo se dosta mjesta na kojima si objavljivao. Osim "Zbornika eventualizma" i "Ekran Priča 4", gdje se tebi čini najbitnije istaknuti?

Pa eto, lani sam na poznatom i priznatom natječaju Večernjeg lista ušao među 10 najboljih i novčana nagrada mi je izmaknula za dlaku, a ponosan sam i na činjenicu da sam u desničarskom magazinu Fokus uspio objaviti izrazito ljevičarsku priču koju uredništvo, očito, nije pročitalo.

* Tvoja najdraža priča?

Najdraža priča mi je vjerojatno 'Susresti proroka' kojoj je u Zborniku eventualizma tipfelerom ispalo jedno slovo pa se neprikladno zove 'Susreti proroka'. Zajeb je i više nego semantičke prirode.
Naime, priča govori o liku koji sreće Leonarda Cohena te ga potom upoznaje sa svojom djervojkom. I svemu onome što im se dogodilo, i moglo dogoditi, u jednu večer.

* Jesi li isključivo majstor kratkih formi ili pišeš i stihove, roman možda?

Pjesme sam prestao pisati. Još za vrijeme studija napisao bih tu i tamo neku pjesmu, ali sam bio zadovoljan s premalim postotkom da bi ih nastavio pisati. Imam jednu jedinu pjesmu s kojom sam zadovoljan, a ni nju možda više nemam jer je napisana rukom na papir, u predkopjutorskoj eri.

Imam dva započeta romana od kojih je jedan zaostao u tom stadiju već barem pet godina, a drugi svako toliko malo poraste. I jedan i drugi čekaju pravu prigodu tj. vrijeme kada ću imati vremena potpuno im se posvetiti.

Teško je pisati roman jer zaista zahtjeva puno vremena. Priču se, uz dobru i prokuhanu ideju, može nakucati za sat ili dva. Roman treba promišljati, dorađivati, o njemu intenzivno razmišljati i stalno biti u njemu. Ne raditi ništa drugo.

* Tko su i što su eventualisti osim 8 autora kompiliranih u jednoj knjizi?

Eventualisti su književni pokret koji se trudi na scenu donijeti nešto novo. Pokret koji želi potaknuti interes za književnost.

Eventualisti su autori od 18-28 koji dijele slične stavove o književnosti i pisanju i odlučili su nastupiti pod zajedničkim manifestom jer su svjesni da kao grupa mogu poduzeti neke akcije koje kao individulaci ne bi mogli. Osim toga, u knjizevnosti su promjene najčešće inicirale skupine, rijetko pojedinci.

* Jesu li eventualisti novi FAK-ovci? U čemu su potencijalne sličnosti i razlike?

Eventualsiti nisu novi FAK-ovci. Sličnosdti između nas i FAK-ovaca su brojne, ali su zato razlike suštinske. Slično je to što smo grupa i što nastupamo s čitanjem naše proze uživo. I što smo objavili zbornik.

Razlike su što mi pristupamo prezentaciji književnosti na jedan drugi, promišljeniji način i što cijelo vrijeme nastupamo kao skupina, bez isticanja pojedinca. Kod FAK-a je baš taj moment pojedinca bio vrlo bitan.

Mi smo, za razliku, od FAK-a vrlo homogeni i kada dođe trenutak za proširivanje redova dobro ćemo razmisliti o tome.

* U slobodno, zapravo profesionalno vrijeme si novinar. Koliko crpiš inspiraciju iz događaja oko tebe i ljudi koje srećeš?

Novinarstvo mi pomaže utoliko što me naučilo razlikovati bitno i nebitno. Iako, u književnosti i novinarstvu to bitno i nebitno su potpuno različiti.
Ne mislim da me bavljenje novinarstvom, sretanje različitih ljudi i prisustvovanje raznim, ponekad bizarnim događajima posebno inspirira. Jednako me inspirira kava s prijateljem u kvartu.
Vjerojatno na moje pisanje utječe baš sve što proživljavam pa tako i moje novinarstvo sigurno ostavlja traga. Nadam se da se taj trag ne primjećuje.

* Prepliće li se glazba i film kao srodni dijelovi pop kulture u tvojim radovima?

I te kako. Glazba više nego film, a ima tu i književnih referenci.
Glazba koju volim me umnogome odredila pa je tako nemoguće da ju zaobiđem u svojem pisanju.
Nisam zagriženi filmofil, ali ponekad se zapitam trebam li postati.

* Kako ocjenjuješ stanje na domaćoj literarnoj sceni? Što te smeta, a što te čini sretnim? Ili tko?

Mislim da je stanje na domaćoj književnoj sceni sve bolje. Jesu li za to zaslužni i eventualisti ne znam, ali nadam se da barem jednim dijelom jesu.
Prije eventualizma smetalo me što stari i već prežvakani autori dobijaju puno više prostora od mladih kojima je taj početni impuls nužan da nešto naprave sa sobom. Sada se, osim nas, pojavilo dosta mladih autora, mahom blogera, ali i poneki bezbložni i ta revitalizacija književne scene koju su eventualsiti najvljivali polako se počela dešavati.
Smeta me što je profit i dalje jedini pokretač, ali to razumijem. Osim toga, i to se pomalo mijenja.
Smeta me što se objavljuje svašta, bez imalo književne vrijednosti, samo s onom komercijalnom. Neću sad spominjati imena, publiciteta im je i previše.
Ne volim previše čitati domaće autore, ali ima ih par koje jako cijenim. Pintarićeva poezija me oduševjava, a ni proza nije loša.
Radu Jarka, Jergovića i Ferića ne mogu ne voljeti ma koliko to nekad možda želio.

* Spremaš li koje samostalno izdanje i što planiraš za blisku budućnost - recimo 2007.?

Upravo dovršavam zbirku priča u kojoj će se svaka priča zvati prema jednoj, meni bitnoj, (uvjetno rečeno) pop pjesmi. To nema veze s Hornbyjevom '31 pjesmom' jer on piše eseje, a ovo su baš kratke priče s radnjom. Izmišljeni događaji koji posjeduju neke (labave) veze s pjesmom ili osjećajem koji ona pobuđuje. Osim toga, ideja za tu zbirku rodila se i prije nego što sam znao za Hornbyja pa je tako jedna od priča objavljena i u prvim, davnim ekran pričama.

Nadam se da ću i barem jedan roman završiti u 2007. No, ako i (samo) zbirka ode u tisak negdje u proljeće ili ljeto, nitko sretniji od mene.

* od idućeg tjedna na DOP Magazinu čitajte i njegovu još neobjavljenu priču: "Let`s Get Out Of This Country"