DOP magazin pop & off kulture

Treći od grupice autora čija djela i pokret proglašaše lani jednim od najuzbudljivijih trenutaka na domaćoj usnuloj literarnoj sceni - Dario je Šarec. Prije njegovih literarnih pet minuta predstavljamo ga uvodom u rad i djelo. Par rečenica.

* Tko je Dario Šarec osim "raščupani bezveznjak kojeg je na putu do videoteke pregazio FAP"?

Od samog početka, stvar s eventualistima, kako sam ja to shvatio, bila je neka nebitnost naših imena. Ili hobija. Ili životnih navika. Neki eventualisti smatrali su da u svojim biografijama ipak trebaju napisati nešto više o sebi. Ja nisam.


* Kako si se zatekao u "eventualistima"?

Slučajno.
Zasićenost književne scene s raznim šundom i sveopći manjak inicijative ili muda da se nešto promijeni, plus četrdesetak priča koje sam imao na lageru, bili su dovoljan razlog za pokušajem bilo čega.


* Plusevi i minusevi pokreta - prema tvom mišljenju?

Plusevi su zasigurno paravan koji skreće pozornost na priču, odnosno književnost, a ne pisca. Minus je vjerojatno naša različitost, koja nam pomaže u nastupima, ali ne i unutar pokreta. Često si idemo na kurac.


* Usporedbe s FAK-om u pozitivnom ili negativnom kontekstu. Možeš li komentirati?

Već sam naglasio nastup iza paravana, ali bitnijim mi se čini spomenuti da su se FAK-ovci pojavili kad je hrvatska književna scena bila žedna književnosti. I napravili su nešto, nešto značajno. Danas je situacija znatno drukčija. 50 tisuća ljudi u Hrvatskoj piše blog. 50 tisuća ljudi. Svi pišu. Mi smo odlučili poduzeti nešto.


* Što je oko tebe glavni pokretač tvog pisanja? Klasični upit o muzama...

Mislim da pisac ne može znati zašto piše.
Barem ja ne znam.
Mislim da je to poput one priče o pijancu kojeg pitaju zašto pije.
'Zato što ne postoji neki jednostavniji način da unesem alkohol u tijelo '


* Ima li tabua u tvojoj književnosti i koje su ti omiljene teme?

Ma kakvi tabui.
Što su uopće tabui danas?
Pišem o onom što u tom trenu kucam po tastaturi.
Nema tendencioznosti, samo taj osjećaj ushićenja i neki vakuumski prostor koji ispunjavaš svojim svijetom, odnosno pričama.

* A tvoja civilka, povrh pisanja. Čime uzdržavaš sebe kao spisatelja? RTL?

Da, radim na RTL-u i time plaćam stanarinu i druge račune.
Za sve ostalo, tu je Microsoft Word

* Zbog kojih si se autora latio tastature kompjutera kao sredstva izražavanja?

Prvenstveno Bukowski.
On me jedini natjerao me da osjetim nešto.
Sjećam se da sam ga mogao čitati bez obzira u kojem sam bio raspoloženju, i rezultat je uvijek bio isti-smješak na licu i neobjašnjivo shvaćanje da je sve nekako jednostavno.
Još uvijek je tako.
Dobar je.
Mogu izdvojiti još Harmsa, Carvera, Salingera, Kinga .

* Ideja tvog trajanja u hrvatskoj novoj književnosti, jednom kad "eventualizma" više ne bude? Hobi ili život?

Pisanje će uvijek biti tu, to je sigurno.
Bilo je i prije eventualista, bit će i poslije.
Teško da ijedan pisac u Hrvatskoj može od toga živjeti pa tako i ja.

* U kojom se od točaka eventualističkog manifesta možeš najviše prepoznati, a s kojom se eventualno ne slažeš?

Nemam pojma.
Mislim da bi to bolje ocijenio netko tko pročita moje priče.

* Koja su ti glavna područja interesa mimo literature? Leksikonski logično bi bilo računati na glazbu i film...ili...

Recimo da, osim književnosti, u drugim vidovima umjetnosti simpatiziram individualne autore, koji su me, poput Bukowskog, natjerali da, jel, osjetim nešto.
(Jarmush, Klimt, Jarre ..)

* Neka kraća petoljetka Daria Šareca, ako postoji takav plan, ili živiš iz dana u dan?

Bilo bi lijepo da se nekom i nakon zbirke mojih priča pojavi taj smješak na licu.
Samo to.
A plan nemam, pokušavam jedino iskoristiti trenutke.