DOP magazin pop & off kulture

Nakon scenarija za „Juno“, kojeg Diablo Cody opisuje kao topli, simpatičan i pozitivan film, scenaristica se željela zaputiti u mračnije vode. „Htjela sam napisati nešto što će odražavati moje osobne strahove, nešto pomalo jezivo, no ujedno i zabavno,“ objašnjava Cody. „Počela sam razmišljati što mene plaši, i došla do zaključka da su djevojke zapravo zastrašujuće!“

Kao i kod scenarija za „Juno“, Cody u iscrtavanju strmoglavog svijeta adolescenata koristi nekonvencionalan stil pisanja, koji karakterizira brzi inteligentan dijalog i obilje pop kulturnih referenci. „Ne znam zašto su moje muze uvijek tinejdžeri, no jednostavno jesu!“ kaže autorica. „Tinejdžeri me inspiriraju. Fascinira me njihov način govora… i općenito mladenačka kultura. Volim adolescente jer se oni nalaze u svojevrsnom čistilištu. Više nisu djeca, no istovremeno nemaju odraslih obaveza. Slobodni su doživljavati život, no opterećeni su tim pojačanim emocijama.“

Iako u njenom životu nije postojao nitko koga Jennifer oslikava, Cody priznaje da je upoznala priličan broj djevojaka koje su žderale ljude oko sebe. „Mislim da je sasvim realno takve djevojke nazvati žderačicama, a u ovom konkretnom slučaju, to je doslovce istina,“ šali se Cody. „Ovaj film je svojevrstan komentar na mržnju koja vlada među djevojkama, seksualnost i gubitak nevinosti, te i na politiku kroz način na koji gradske vlasti reagiraju na tragične krvave smrti nekolicine mladića. Svatko tko se usudi odgovoriti na nekonvencionalan način je žigosan kao izdajica. Film se također posvećen čistoj zabavi; jednostavno sam htjela napisati zaista zabavan ležeran film.“

„Razgovarali smo s mnogo potencijalnih redatelja, no onda sam jedan dan u predvorju hotela sjela porazgovarati s Karyn,“ prisjeća se Cody. „Nakon petominutnog razgovora s njom, imala sam očajničku želju nazvati producente i reći da ju odmah zaposle. Bila sam toliko uzbuđena. Nisam mogla vjerovati koliko je Karyn u potpunosti razumjela scenarij.“

Jennifer Check je ta djevojka; prelijepa, samopouzdana, hrabra…i čudovište. Pravo čudovište. „Način na koji je lik napisan je zamišljen kao smiješan, i bilo bi toliko jednostavno glumiti ju jednodimenzionalno,“ kaže Megan Fox. „Čak i tako bi film bio smiješan, no mi smo joj dodali puno veću dubinu. Nemojte me krivo shvatiti, ona je i dalje površna, no postoje trenutci u kojima ju vidite istinski povrijeđenu; ona nije uvijek napadač ili grabežljivac.“

Fox je pristala glumiti Jennifer još na početku produkcije. „Diablo i ja smo se složili da ako je ijedna glumica zaista Jennifer, onda je to Megan,“ prisjeća se producent Daniel Dubiecki. „Sjeli smo na kavu sa Megan i ona je rekla, 'Super mi je ova priča. Ja sam ta djevojka. Točno znam kako odglumiti ovo. Mogu rasturiti ovu ulogu.“

„Scenarij je svakako najsmješniji scenarij koji sam ikada pročitala,“ kaže Fox, koja je glumačku slavu stekla ulogama u filmovima „Transformeri“ i „Transformers: Osveta poraženih“. „Također je riječ o najrealističnijem prikazu tinejdžera koji sam ikad pročitala. Diablo je zaista odlično prenijela kakva su djeca. Ja sam prije samo par godina bila u srednjoj školi, i to mi je bila prava noćna mora!“

Scena u kojoj sotonska rock grupa žrtvuje Jennifer je ključna za radnju filma, a bila je jedna od scena u kojima je bilo najteže postići željenu atmosferu. „U tom trenutku u priči Jennifer je žrtva; ona je nečija lovina,“ prisjeća se Fox. „Trudila sam se odglumiti to izravno i dramatično, iako scena ima snažnu komičnu podlogu.“

Glumačka postava filma TIJELO LIJEPE JENNIFER također uključuje veterana filmova „Juno“ i „Spider-Man“, J.K. Simmonsa u ulozi Gosp. Wroblewskog, profesora u školi Kettle High koji ima umjetnu ruku. „Htio sam da Wroblewski ima protetički ud koji aludira na neke užase u njegovoj prošlosti,“ kaže Cody, koja je morala braniti svoj izbor pred nekima koji su ga smatrali neopravdanim. „To je srž onoga zašto su horor filmovi zastrašujući; oni naglašavaju činjenicu da smo u svakodnevnom životu okruženi užasom, i da od te stvarnosti ne možemo pobjeći.“