DOP magazin pop & off kulture

Nastavljamo ciklus predstavljanja eventualista. Mladih autorica i autora koji su pojavom, stilom i temama koje obrađuju donijeli svjež pristup domaćoj literarnoj sceni. Mirna Bačun je odlučila koliko će nam se otkrivati.

* Mirna Bačun kao pisac. Kada je počelo? I zbog koga?

Počelo je davno, još u srednjoj školi. Razlozi nisu važni, mislim da bi se to pisanje javilo kad - tad. Sada su razlozi vrlo sebični - pišem prvenstveno radi sebe, a onda, naravno, i za moguću publiku.

* "Ne pije kavu, ne nosi sunčane naočale i ne skida se u javnosti. Pjeva pod tušem i dok kuha. Voli kravate, šljokice, školjkice i ribu. Ne zna se dosađivati jer joj je to previše dosadno, ali voli spavati, dremuckati i ubijati oko". Što osim kratkih crtica prilikom predstavljanja "eventualista" o tebi treba znati...

Za sada mi je takvo "predstavljanje" sasvim u redu, ionako ne volim govoriti što se "o meni treba znati", draže mi je kada moj rad i pisanje govore o meni. Inače, ovo je zapravo vrlo blizu istine, ja stvarno obožavam kuhati.

* Najveći utjecaj na tvoj stil izražavanja?

Teško mi je reći. Naime, ja sam do fakulteta odbijala čitati knjige kako mi "neki pisac ne bi utjecao na stil". Tipično djetinje, znam. Poslije sam to sve nadoknadila doslovnim gutanjem knjiga. Od poezije je na mene utjecao Cesarić, a kasnije sam počela primjećivati i mlađe pisce, poput Krešimira Pintarića, koji mi je izvrstan. Što se tiče proze, najviše su utjecali strani pisci - naravno Kundera, Amelie Nothomb, Murakami, Bukowski. Teško mi je izdvajati jer svaki od pisaca koje čitam utječu pomalo na mene. Što se tiče ideja koje ima, moj definitivni favorit je Paul Auster.

* Organizatorica književnih večeri u zg SC-u? Koja je ideja, odaziv, atmosfera tih okupljanja. Opiši nam svoja iskustva molim te...

Osnovna ideja je bila da mladi, neafirmirani pisci dobiju prostor gdje mogu nastupiti ili doći i poslušati druge ljude te tako možda vidjeti "gdje oni stoje" u toj cijeloj priči. Znam da kada sam bila mlađa, jako mi je nedostajao taj feedback i nije bilo mjesta gdje bih mogla doći, popričati s ljudima, poslušati ih itd. Kasnije se osnovna ideja književnih večeri proširila, osobno želim malo pomaknuti granice interpretacije književnosti, kao i ono što se interpretira. Tako ove sezone nastojim "natjerati" pisce da književnost isprepletu i glazbu i kazalište, vlastitu intepretaciju itd. Što se tiče žanrova, pokušavam u klasičnu podjelu poezija - proza "ugurati" i eseje, kritike, fanfiction itd. Također, od nove godine počinju gostovati i pisci iz cijele regije - Bosna i SiCG, što me posebno veseli, tako da ću priču pokušati podići na viši nivo.
Općenito, iskustva su različita, uvijek ima boljih i lošijih večeri, ali ja sam uvijek zahvalna svojim gostima i naravno, publici bez koje književne večeri niti ne bi postojale. Ali čini se da opuštena forma koju sam izabrala, bez klasične podjele "pisac-koji-čita-publika-koja-sluša" s književnim slušaonicama i slično dosta dobro funkcionira.

* Diplomirala si novinarstvo. Tvoja iskustva s faxa?

Mogu priznati da su se sva "iskustva" događala na Radio Studentu, na čiji mi spomen srce zaigra lambadu. Što se tiče samog studija i edukacije, to je faks sličan ostalima - daje ti osnovu, koliko želiš naučiti je onoliko koliko ćeš kasnije znati. Ali ekipa je bila super, ljudi s kojima sam i dan-danas u kontaktu.

* Koliko ti fax pomaže ili odmaže u mogućoj afirmaciji kao književnice koja će jednog dana živjeti od svojih rečeničnih konstrukcija?

Bez obzira što je sve to pisanje, novinarstvo i književnost su, barem meni, dosta različiti. Pisanje članaka uvijek mi je bio jedan totalno drugačiji proces, koji nije toliko kreativan i u trenucima je čak i šablona. Zavisi što pišeš, npr. kolumne, pogotovo koje trenutno pišu pisci, imaju taj neki književno - novinarski moment koji se isprepliće. Ali, za mene je pisanje kreativni proces u kojem se doslovno rastopim. Često se zna dogoditi da nemam pojma što pišem dok priča ili pjesma nije gotova. Onda ide poliranje, čitanje i ostalo. Kod novinarskog teksta nema gubljenja, moraš biti u potpunosti "budan", nema mjesta za kreativu i greške.

* Pogled na današnju scenu. Ima li puno zanimljivih novih i mladih imena? Vjerojatno zbog organiziranja večeri u SC-u imaš dobar uvid u taj segment djelovanja...

Naravno da ima, samo je njima jako teško "izaći" na scenu. Neki su već izašli, poput Olje Savičević - Ivančević, Daria Rukavine ili Igora Kokoruša, bez obizra što su njihovi putevi bili različiti. Naravno, ima i onih mlađih, koji će tek doći...Za one neafirmirane sada je tu SC, ali stvari se polako mijenjaju. Tu moram prvenstveno spomenuti blog, koji je mnogim neafirmiranim piscima poslužio kao medij kojim bi ih se primjetilo. I to je dobro. Smjena generacije je neminovna i bilo bi bolje da što više ljudi izađe na scenu, pa da publika jednostavno isfiltrira one najbolje, a ne kritika ili voditelji književnih večeri.

* Tvoja najdraža priča?

Vjerojatno ona koju trenutno pišem:)

* Kako se osjećaš kao dio novog književnog pokreta? Osvrt na ostale "eventualiste"...

Pa ne osjećam se baš toliko posebno ili kao da sam dio pokreta, upravo zato jer smo se mi povezali kao mladi pisci i puno prije nego što je Eventualizam bio u planu. Tako da sada samo imamo neke smjernice i više se piše o nama. Ali drago mi je da se nismo osipali, nego se okupili i nešto napravili. Zaista mislim da je svatko od nas dobar pisac, a vrijeme i praksa će nas, nadam se, učiniti još boljima.

* Ima li mjesta grupiranju obzirom na toliko u korijenu snažne literarne individualce?

Kao što sam već rekla - mladi pisac jako će se teško probiti, koliko god je kvalitetan. A što se tiče eventualista, zapravo je izvrsno da svatko od nas njeguje drugačiji stil pisanja i da smo literarni individualci kako žanrovski, tako i stilski. To stvar čini zabavnom, inače ne bi imalo smisla.

* Tvoja proza i tvoje pjesme. Sličnosti i razlike, tematski mislim...

Vrlo je jednostavno - kada pišem pjesme, obično nisam u raspoloženju da pišem priče i obratno. Većina moje poezije je bila ljubavna ili misaono - refleksivna, ali sada sve više širim taj tematski krug. Što se tiče priča, tu mogu biti puno sirovija i pisati o nekim stvarima koje su puno "zemaljskije" - o licemjerju, homoseksualizmu, nasilju, tehnologiji koja će nas jednog dana "pojesti" itd.

* Što se dosadašnjeg objavljivanja iste tiče, gdje smo te sve mogli čitati...

Priče sam objavljivala u UV3, Libri Liberi, Zarezu, Ekran pričama 04, a pjesme u Vijencu, časopisu Poezija, Knjigomatu, te zborniku deset najboljih s područja Ex-Yu. Također 2005. godine zbirka poezije bila mi je prva pohvaljena od strane Matice Hrvatske iz Karlovca.

* Zanima me mišljenje svakog "eventualiste" ponaosob - u čemu su potencijalne sličnosti i razlike FAK-a i "eventualista"?

Meni se, osobno, to čini jako naporno i besmisleno. Čak i nemoguće, i super je što je tako. Uvijek će biti usporedbi, sličnosti i razlika, ali ja se ne zamaram time. FAK-ovci su pisali i čitali u jednom vremenu. Eventualisti pišu o jednom potpuno drugom. Neki će reći da nije tako jednostavno, ali kada cijelu priču ogoliš, jest.

* Profesionalna si novinarka. Što radiš u informatičkoj firmi u kojoj si zaposlena?

Kao stručnjak za multimediju i web. Snimam, montiram i produciram DVD-e, radim site. Malo sam se udaljila od novinarstva jer me sve više privlači video kao medij.

* Aktivno si angažirana u nekoliko udruga. Molim te imenuj ih i što proklamiraju?

Moja udruga je "Udruga za razvoj kreativnog življenja" kojoj sam supredsjenica. Ona se bavi promoviranjem raznih vidova kulture i različitosti slobodnog, kreativnog i kulturnog izražavanja. Kroz nju pokušavamo promicati kreativne načine življenja, stvaranja i učenja, te posebno promičemo toleranciju, nenasilje, volonterstvo itd.
Druga je "Udruga za nezavisnu medijsku kulturu" koja se preko portala www.h-alter.org bavi istraživačkim novinarstvom i temama civilnog društva, urbane kulture itd. Drugim riječima, ozbiljnim novinarstvom.

* Koje te pop kulturne i teme iz novih medija, te civilnog društva najviše intrigiraju pa ih tekstualno obrađuješ u "H-alteru"?

Intirgiraju me ljudska prava, ženska prava, ekologija, te kulturna događanja na sceni koji mnogi zovu alternativnom kulturom, iako je to samo kultura mladih. Pratim inicijative poput "Pravo na grad" ili činjenice da nam se zatvaraju gradska kina kako bi nastale garaže. Također želim odgovor na pitanje zašto milijunski grad poput Zagreba, koji se proglašava modernim europskim gradom, nema kompleks ili Centar za mlade iako trgovački centri niču svakodnevno ili zašto nakon 23 sata nemaš gdje popiti cugu u gradu. Ali odgovore na ta pitanja nitko ne daje, svi se prave glupi.

* Glazba kao utjecaj na pisanje. Vjerojatno ima veze. Koji su ti najomiljeniji autori?

Naravno da je glazba veliku utjecaj, ali moj se ukus mijenja. Trenutno slušam Interpol i indie općenito, ali s druge strane Bjork ili PJ Harvey jedne su od mojih najdražih autorica. Previše je tu izvrsne muzike da bi se nekog izdvojilo. Od domaćih, Urban & 4 me uvijek raspoloži, bila sam govoto na svim koncertima koje je svirao u Zagrebu. Gustafi su druga priča:)

* Kako ocjenjuješ stanje na domaćoj literarnoj sceni? Što te smeta, a što te čini sretnim? Ili tko?

Dio ovog pitanja sam već odgovorila. Stanje se popravlja, blog je već izbacio nekolicinu dobrih autora, mlađa generacija pisaca se polako pojavljuje. Pokreti poput eventualizma možda ljude živcira, ali možda to nekoga upravo dovoljno "pukne u živac" da se sam odvaži i proba negdje nešto objaviti. Treba ponekad biti drzak i baciti rukavicu u lice.
Smeta me što su većina autora, koje se proglašava izvrsnima, zapravo čisti šund. Neću spominjati imena, jer to nije u redu, ali činjenica je da su danas svi pisci - kućanice, voditeljice, djevojke koje putuju, djevojke koje ne putuju...Izgleda da pisac ili spisateljica danas može biti bilo tko. Ti ljudi lakše objavljuju knjige, samo zato jer imaju veze i poznastva. To nema veze s kvalitetom. U to sam se uvjerila na ovom Interliberu. Znam da toga ima svugdje, ali me svejedno živcira - umjesto da se gura mlade, kvalitetne pisce i njime potiče novi književni naraštaj, doslovnu se "štancaju" knjige koje su, ako mene pitate, katastrofa.

Spremaš li koje samostalno izdanje i što planiraš za blisku budućnost?

Imam gotovu zbirku pjesama, a i priča kojih sada ima dovoljan broj za jednu finu zbirku. Nadam se da će jednom ugledati svoje ukoričeno izdanje. Roman je napisan, ali tu treba još puno, puno, puno raditi. Onda ću jednom možda ponuditi nekom izdavaču, pa ćemo vidjeti što će biti.

A do tada ostaje samo rad, red, disciplina, pisanje i brisanje...