I tražimo, tražimo, tražimo, tražimo ove godine romantičnu komediju koja neće svojim soap opera segmentima zbljutaviti sadržaj. Pa dobijemo zgodnu Sarah Marshall, a nedugo zatim prilika za jedan od najfilmova godine s kino repertoara. Sjajna francuska glumica Julie Delpy stala je ispred i iza kamere režiravši svoj četvrti redateljski uradak. Iako se radi o lanjskom filmu, njegovu svježinu teme i realizacije nikakav protok vremena ne umanjuje.
Konačno nešto čiji dug i ideja ne ovisi o budžetu niti happy endu. Zato je osvajanje toliko moćno. U maniri Woody Allena i brbljanja o svemu i svačenju, te njenih pojavljivanja u Prije svitanja i Poslije svitanja, Julie Delpy u ovom filmu radi gotovo sve, samo se ne multiplicira i glumi muške uloge. Čak je angažirala i svoje stvarne roditelje za uloge roditelja u filmu.
Okosnica je francusko-američki par koji je već dvije godine u stabilnoj vezi. Marion (Julie Delpy) i Jack (Adam Goldberg) su se vratili iz Venecije, a prije povratka u New York odlučili su svratiti do Pariza kako bi Jack upoznao mjesto gdje je Marion odrasla i njene roditelje. Stan do njenih staraca pokazao se lošom idejom zbog manjka privatnosti, a Jackovov sitne neuroze dovode do krupnijih. Romantične šetnje Parizom isto tako izostaju jer Marion stalno susreće svoje bivše dečke pa Jack paranoično počinje vjerovati da mu je djevojka sumnjive prošlosti i još sumnjivija morala. To je bio preveliki uteg za vezu koja neće izdržati...
Većina dijaloga je plod improvizacije nastale tijekom snimanja filma koji ne nudi romantične slike Pariza kao grada zaljubljenih, dok pitkim šetnjama među dijalozima, kulturnim stereotipima, seinfeldizmima, nepatetikom...dovodi do odličnog osjećaja usprkos prekida.
BOLJE 2 DAYS IN PARIS NEGO ONE NIGHT IN PARIS. Ili ipak nije?
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.