DOP magazin pop & off kulture

Predstava Z. Burića Kiće, Knjiga mrtvih svojevrsni je hommage Kugla glumištu, jednoj od najvažnijih multimedijalnih umjetničkih skupina bivše SFRJ sedamdesetih godina 20.st.

Kugla glumište stvorilo je novu koncepciju kazališta. Umjesto tradicionalnog kazališta, Kugla je zamišljala teatar kao urbani ritual, socijalnu situaciju, narušavala je teatar kao kocku, u kojoj se unaprijed zna mjesto za gledatelje te uspostavljala teatar kao Kuglu, kao ne-dramski teatar, totalni teatar, preklopljen sa životom. 1985. godine Kugla glumište se dijeli na tzv. meku i tvrdu frakciju. Glavni predstavnik tvrde struje, Damir Bartol Indoš, dobitnik Medalje Grada Zagreba za kazalište 2009., do danas dosljedno radi u okviru iste estetike. Zlatko Burić, glavni predstavnik meke struje, potkraj osamdesetih seli u Dansku, gdje postaje filmska i kazališna zvijezda...

Predstava Knjiga mrtvih počinje ambijentalno, u stilu Kugla glumišta. Grupa glumaca, performera, glazbenika „putuje“ po dvorištu SC-a, glumeći Procesiju, neku vrstu kazališnog panoptikuma uokvirenu glazbenim brojevima. U skladu s postmodernističkom estetikom, citiraju svoje stare predstave, koriste snimku Mekanih brodova, kultne predstave iz 1977., koja se prati u smrt jednog željezničara. Korištenje citata iz pravog dnevnika mrtvog željezničara, mantranje voznih redova, scenografija od starih žljezničkih kupea, snimka „umirovljene“ lokomotive Srebrne strijele ukazuju da je čežnja za poetizacijom slika zadržana kao glavno estetsko pravilo. Knjiga mrtvih uprizoruje i dijelove teksta science fiction romana Ubik, Philipa K. Dicka, miješajući ih sa starim filmskim materijalima.

Predstava je inspirirana i Tibetanskom knjigom mrtvih (Bardo Thodol) te se u jednome trenutku teatarska skupina seli u Kino SC, napušteni kazališni prostor, koji je Prostor Moratorijuma Ubika. Ulaze u Bijelu sobu, u kojoj se nalaze zamrznuti ljudi koji s malo moždane aktivnosti pričaju sa živima. Svijest zamrznutih ljudi se prelama te oni haluciniraju poeziju i glazbu koju ranije nikada nisu čuli. U toj bardo ravni (u tom Bardo Thodolu), u tom poluživotu, ova predstava ispituje koliko čestica smrti i koliko čestica života je još ostalo od Kugla glumišta i teatra kao umjetnosti uopće.

Knjiga mrtvih smrt pokušava učiniti javnom. Ono što je u smrti najveći užas: raspadanje, u Knjizi mrtvih je veselje; komadić Shakespearea se raspada u dadu (dadaizam ili komadić dadaizma), u rap i mnogo toga drugoga.

Predstava Knjiga mrtvih ujedno je i pokušaj kolektivne reinkarnacije Mrtve i Žive struje Kugla glumišta te pogled na prelamanje svijesti članova Kugla glumišta. Zbor Hede Gospodnetić, na glazbu davno preminulgo Zorana Šilovića, pjeva Bijelu sobu, dok nedavno preminula Dunja Koprolčec, jedna od osnivačica i legendi Kugle stepa na 16 mm traci, Emil Matešić i Marko Jastrevski uživo plešu...

Osim scenografa, Željka Zorice, na predstavi su radili stari članovi i suradnici Kugle, kao što su Emil Matešić, Ivan Marušić Klif, Heda Gospodnetić, Dragan Pajić Pajo, Dragan Ruljančić. Sasvim u duhu Kugla glumišta, koje nikad nije odustajalo do kretanja, oživljavanja, predstava u svoj klub prima i mlade stvaraoce, kao što je Marko Jastrevski, umjetnik scenskog pokreta. Danski glazbenik Henning Frimman izvodi glazbu na zvučnim skulpturama koje je sam izgradio, dok engleski glazbenik MC Jabber repa na Richarda III.... Dio autorskog tima predstave su i Tanja Vrvilo te Dragana Milutinović Didi.

Knjiga mrtvih, eksperimentalna je, ne samo kao finalni proizvod, već i kao pokušaj stvaranja teatra s horizontalnom strukturom, bez vodstva.

Projekt "Knjiga mrtvih" realiziran je uz pomoć članova željezničarske obitelji objedinjene u HŽ Holdingu, njegovim povezanim društvima HŽ Putnički prijevoz i HŽ Infrastruktura ( Hrvatski željeznički muzej) te društvima-kćerima TŽV Gredelj d.o.o. i Proizvodnja i regeneracija d.o.o. , čiji su zaposlenici velikodušno potpomogli realizaciju i prepoznali potencijal kazališta kao medija kroz koji će njihova priča biti ispričana. Nezanemarivu ulogu pri kreiranju željezničarskog spektakla u Teatru &TD imala je i tvrtka Zagrebački Holding, podružnica ZET - autobusni prijevoz.

Željeznica - to nisu samo kolodvori, pruge i lokomotive... prije svega, to su ljudi.

Autorski tim: Zlatko Burić, Damir Bartol, Tanja Vrvilo, Dragana Milutinović

Izvode: Zlatko Burić, Damir Bartol Indoš, Suzana Brezovec, Heninng Frimann, Vedran Hleb, MC Jabber, Marko Jastrevski, Dean Krivačić, Emil Matešić, Tanja Vrvilo, zbor Hede Gospodnetić

Scenografija: Željko Zorica

Glazba: Henning Frimann

Koreografija: Emil Matešić

Adaptacije za zbor: Heda Gospodnetić

Oblikovanje zvuka: Ivan Marušić Klif

Glazbeni suradnik: Dragan Pajić Pajo

Filmski materijali: Dragan Ruljančić