DOP magazin pop & off kulture

Ovosezonski repertoar Teatra &TD započinje izvedbama predstave U agoniji Branka Brezovca koja je svoje premijerno izdanje doživjela na samom kraju sezone u lipnju, a prikazana je i u sklopu Eurokaza. Pored Krleže, u rujnu &TD nudi još i Shakespearea (Koriolan u režiji Mirana Kurspahića), Dostojevskog (Idiot u režiji Ivana Plazibata), kao i Toranj loše glazbe Nika Đurića.

Branko Brezovec na samom je kraju prošle sezone u Teatru &TD postavio drugi dio glembajevske trilogije Miroslava Krleže, dramu U agoniji. Uz svojeg stalnog kompozitora Marjana Nečaka, Brezovec se, osim sa Krležom, poigrao i sa vlastitom umjetničkom prošlosti, pozivajući u svoj tim predvodnika neoavangardne kazališne skupine 1970ih, Kugla glumišta - Zlatka Burića-Kiću.

U izvedbama koje slijede umjesto Katarine Bistrović Darvaš u ulozi grofice Madeleine Petrovne imati ćemo prilike vidjeti članicu Gavellina ansambla Antoniju Stanišić.

Predstava U agoniji biti će izvedena 10., 11., 12. i 13. rujna u 20 sati u velikoj dvorani Teatra &TD.

tekst: MIROSLAV KRLEŽA
režija i dramatizacija: BRANKO BREZOVEC
kompozitor: MARJAN NEČAK
koreografija: SELMA BANICH
scenografija: ŽELJKO ZORICA
kostimografija: PETRA MINA
dramaturška suradnja: IRENA ČURIK
suradnica redatelja: ANJA MAKSIĆ
projekcije: JADRAN BOBAN

uloge:
BARUN LENBACH: Zlatko Burić
LAURA LENBACHOVA: Suzana Brezovec
DR. IVAN PLEMENITI KRIŽOVEC: Mislav Čavajda
GROFICA MADELEINE PETROVNA: Katarina Bistrović Darvaš
POLICIJSKI PRISTAV: Dean Krivačić
TRUBA: Vedran Hleb

Brezovčevo Obrušavanje na Krležu realizira se metodom distance koja se generira iz bitne pretpostavke da je podjela Krležinog dramskog rada na kvantitativnu i kvalitativnu fazu, dakle regressus iz ekspresionizma u realizam, akademska proizvoljnost za što, čitajući Krležu po dubini, a ne po didaskalijskoj površini, nema nikakvog umjetnički valjanog razloga.

Krležijansko-brehtijanski teatar Brezovca stoga ovaj put ironično isporučuje arhetipske modalitete sukoba Laure, Križovca i Lenbacha koje (re)pozicionira na politički prilično oporom mjestu, kroz okrilje povijesnih prostora Sinjske alke i Cetinske krajine.

Da ćemo agramerski salon iz Sinja 'gledat´', trebalo bi se pokazati jednostavnijim nego što se na prvi pogled čini, jer je Zagreb, da parafraziramo jednog ironičnog krležijanca, zapravo 'za nekoliko predgrađa nešto veći' Sinj, ali u tom Sinju je posljednje stanište one moralne zavodljivosti koju je Lenbachov alkoholni tragizam bespovratno izgubio, a koja pokreće Krležinu dramu na ozbiljnim, nimalo melodramatskim premisama. (Branko Brezovec)

Nastavljajući se na konceptualnu pretpostavku plasiranu u riječkoj predstavi Gospoda Glembajevi, a koju je proizvelo jednostavno pitanje: Tko bi bili Krležini junaci i prostori danas?, Brezovčeva U agoniji zaprepastit će one manje kritične, a isprovocirati ciničnije.