On pije svoju krv i jede svoje meso. Daje strelice ljudima da ga gađaju i nanose bol. "Hrabro" izlaže svoje tijelo pred svjetinu ne bi li osjetio sadomazohistički kako je to kad netko baci prvi kamen. Objašnjava da su to umjetnički i konceptualno promišljeni akti. Objašnjava kako je sve to izraz pobune protiv vlasti i sistema. Ne objašnjava kako je to moguće i čin afekta, vlastite želje za eksponiranjem. Reality show zamorci su gledani zato što jesu, a njegovo privlačenje pozornosti nije crnom kronikom nego umjetnošću. I to je ok. Kolokvijalno. Druga je stvar što u tom slučaju svaka namjerno ponavljana radnja u životu može biti hotimično isposlovana i izvedena konceptom. Promiče mi ideja i efekt umjetnosti u cijelom tom sustavu svjetala pozornice i odašiljanja poruke. Čini se kao srednjoškolski glas neoslučnih koji se dugom kosom bune protiv sistema. Da nije glupo i bezpametno bilo bi apsurdno. No, što je u krizi već i same kontekstualizacije umjetnosti danas apsurd? Nema ga, pojam je izbrisan dokle god postoji medija koji će privlačenje pažnje nesvakodnevnim ljudožderskim i vampirskim djelatnostima jednog afektiranog pojedinca - proglašavati umjetnošću.
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.