DOP magazin pop & off kulture

Prvo ga nameću pa ga ukidaju. Godinu dana igranja s plaćama ionako isisane radničke i neradničke klase i njihove nomenklature, bilo je dovoljno HDZ-etovim slijepcima da uvide kako su ukenjali ekonomske mjere za grcanje unutar tog antipatičnog odgovora na sva pitanja koji glasi - recesija. Ali, kako su nekad bili tlačonoše i haračiri ljudi, tako bi valjda sad trebali pljesak i naklon publike što su dva mjeseca prije odlučili za 60 dana prirezati agoniju. Kritika se primaju ekonomisti, oporbenjaci i poneki duhoviti kolumnist. I sve potraje ciglih tjedan dana. Do novog sastanka s Mesićem iza skrivenih vrata, s Josipovićem nakon malko prepucavanja po pitanju Bosne ili sa predragim "očeši me o rame" slovenskim prvim susjedom. Već tada mediji jure za brzim infom i novim informacijama. Iza zalupnjenih vrata ostaje stenjati i Jozo Horvatić i Milka Lepajić i milijun i pol radno sposobnih Levatica i Levata koji nsu oduševljeni premijerkinim broševima, pohodima protiv ljepših i zategnutih guzica u svrhu promidžbe ionako nikakve jadrasnke ljetne ponude (izuzevši one časne poduzetničke iznimke), kao ni usiljenih osmijeha i naštrebnih litanija sve za službu medija kojih je i sama dijelom bila. I zapravo je apsolutno svejedno što se ukida jer iza toga nema boljitka i mora biti neka caka. Hrvatska kao i dio drugih razvijenijih ekonomija, grca. U govnima je do vrata, samo što inercija priječi ozbiljnije socijalne pokrete i muvanja masa da bi radili nemire, izazili na ulice i osporavali Vladi i Jadranki Vladarki da se uz pomoć svojeg debelog ministra financijaša igra rošada i križaljki sa srednjim i onim ispod slojem. Sad su kao počeli smišljati novu uravnilovku po kojoj će i oni relativno bogatiji koji mjesečno dobiju više od 9 000 kuna plaće. Moš mislit kako će bogatunski džep ostati nemiran i opstati u grcanju. Ali jebe nam se živo, možemo mirno plovit u sretniju budućnost jer imamo vidovitu i hrabru sijedu glavu na čelu države. "Ne bojim se socijalnih nemira", neustrašivo se očitovala premijerka. Di ćeš se ti Jaco maco bojat bilo koga i čega, kad ti guzu i leđa štite oni čiji manevarski prostor ne završava nužno u tvom lijevom džepu, a niti pod uskim krojem kojeg ono meštra od igala i konaca. Kakvo koprcanje, kakva kriza. Pa kriza je u Hrvatskoj već 20 godina otkad je države i ovog trulog pretvorbenog prijelaza iz socijalizma u dilji kapitalizam, pa 2000 stališki odabranih maču dupeta u zlatnim wc školjkama na račun ostala 4 milijuna kojima je kita splasnula od silne letargije, pa su navikli da ih se kenja. I svi znaju ali se prave da nitko ne zna. Prvo ga nameću, pa ga samo meću...