Rvacka. Zemlja agrara. Zemlja pasive i inaktive. Zemlja u kojoj se po glavama puka (i ne samo njih kao odabranih za patnju) kenja i sere jer je puk navikao da se ništa ne mijenja i ništa ne događa po bilo kakvom scenariju. I baš da su totalno deplasirani recentni prosvjedi seljaka koji žele od Vlade i Ministarsta malo više od praznih obećanja, opravdanja recesijom i poticaja, cijelo ovo dizanje ravničarske Hrvatske na traktore i blokiranje cesta konačno je dobrodošao građanski neposluh zbog kojeg se valja biti ponosnim. Dok se u nekim EU zapadnim demokracijama na ulice izlazi kad poskupi benzin i šmcrne Predsjednik, ovaj je protest seljaka i povremeno koškanje s policijom, nadam se, konačni dokaz da su seljačine iz vladajuće koalicije prelili kap. Seljaci ne odstupaju od svojih uvjeta, Vlada vraća da ih ne može ispuniti, zatvoreni krug, prosvjed se nastalja do novih obećanja i dogovora. Je li pitanje vremena kad će traktori krenuti prema Zagrebu i Saboru? Navijanje. Da im zblate malo crvene tepihe i prodrmaju inertne guzice. Gdje im je onaj anemično-eutanizirani Friščić sad da mumlja zamuckuje i stakleno prodornim pogledom baca fraze od kojih se mijenjaju proljev. Dotle Čoban Čobanković govori kako se preuveličava broj seljaka na cestama, ali je Slavonija, Podravina i malo prema gore - blokirano. Ceste nisu prohodne, promet je otežan. Iz prve ruke kretanjem radijusom od cca 100injak kilometara ravničarskih. I seljaci ne odstupaju jer im je po dobro znanoj seljačkoj logici dosta seljačina i njihova načina. Što Mavrović Irokezac kaže, što Jaca s placa obećava, uopće nije bitno. Bitno je da se osim mlakih pokušaja studenata, onog ustajanja za Stojedinicu, opet u Hrvatskoj događa grupiranje naroda nezadovoljnog jebadama s vrha. Kako će mali čovjek reagirati nego s ponosom i simpatijama?
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.