DOP magazin pop & off kulture

Nedavno objavljen novi studijski album jedne od vrijednih skupljačica domaćih etno zapisa, Dunje Knebl, nastavak je očuvanja tradicije i podsjećanja na vrelo kojim Hrvatska narodna glazba obiluje. I dobra prilika za osvrt na karijeru i dosadašnji glazbeni put dobre vile koja lahori od Međimurja, Podravine nadalje.

* Otkad se i zašto bude etno zvuci u Dunji Knebl i potreba realiziranja kroz uglazbljivanje notnih zapisa ovdašnjih kontinentalnih i primorskih "priča iz davnina"?

Glazba s etno prizvukom oduvijek je bila "moja" glazba. Od djetinjstva sam imala afinitet prema "folk songs" dok sam živjela u Americi, a zatim su to bile narodne pjesme Indonezije kad sam tamo živjela i narodno stvaralaštvo Rusije kad se moja posjeta toj zemlji pretvorila u cijeli niz godina. Naravno, uz roditelje, njihov krug prijatelja i rodbine oduvijek sam slušala i pjevala pjesme iz ovih krajeva. Sve se promijenilo kad sam naišla na stotine pučkih pjesama iz hrvatske prošlosti koje nisam nikad prije čula.

* Do srednje ste dobi bili medijski nepoznati kao izvođačica etno glazbe, već ste trajali u drugim domenama, kao prevoditeljica. Je li se desio određeni "klik" zbog kojeg ste krenuli u glazbene vode pod lupom javnosti ili tek inercijom prolaska vremena?

Sve se dogodilo neplanirano nakon što sam "otkrila" brojne pjesme u obliku notnih zapisa naših etnomuzikologa koje nikad nisu snimljene. Nisam mogla vjerovati da ja, koja sam uvijek voljela narodnu glazbu, ne znam za tisuće prekrasnih pjesama iz svoje vlastite zemlje (u mojem slučaju termin narodna glazba odnosi se na izvorne pjesme). Jednostavno sam morala te pjesme naučiti pjevati uz pratnju svoje gitare, a potom se sve odvijalo "samo od sebe".

* Koliko je trajala realizacija novog albuma "Polje široko, nebo visoko" od početne ideje do posljednjeg "rec" u studiju? Gdje ste sve snimali? Je li ambijent bio prirodni ili tipičan stuudijski? Koliko su notni predlošci vjerno preneseni a koliko ste morali prilagođvati aranžmane?

Ne znam kad je bio početak "početne ideje" jer nakon godina proučavanja nota i snimki starih pjesama na red čeka još mnogo toga, no snimanje je počelo u ožujku 2004. i trajalo do ožujka 2005. kada je napravljena i postprodukcija u studiju ATEA Mladena Škaleca. Najveći dio materijala snimljen je u mojem stanu uz veliko strpljenje snimatelja Svena Pavlovića. Morali smo, među ostalim, čekati da se barem donekle smiri protok automobila i tramvaja br. 14, no oni su također dio atmosfere i vrlo pažljivo uho ih može detektirati. Naravno, sve je bilo ležerno, baš onako kako sam željela. U studiju smo snimli bas bubanj.

Uvijek nastojim prenijeti pjesme što je moguće vjernije u odnosu na melodije i tekstove iz knjiga. No, aranžmani su ti koji ih čine djelom današnjeg vremena, jer se najveći dio pjesama koje pjevam (iz Međimurja) nekad pjevao bez instrumentalne pratnje.

* Nekoliko riječi o gostima s novog albuma i kako je došlo do suradnji...

Gosti na albumu su doista zanimljivi - najviše pjesama odsvirali su, te stvorili atmosferu koju sam željela: Stanko Kovačić - violončelo (Šo! Mazgoon, Stampedo, Gego Picigin Band), Žiga Golob - kontrabas (Folkestra, Transhistria Ensemble, Terra Folk). U manjem obimu, u pojedinim pjesmama, gostovali su Mojmir Novaković i članovi Kriesa Ivo Letunić i Krešo Oreški, Lidija Dokuzović - vokal (Afion), Danijel Maoduš - gitara (Afion), Gordana i Miroslav Evačić - cimbale i slide gitara (Ščukin Berek), Sven Pavlović - gitara, bas bubanj, perkusije, Danijela Jurac - vokal (KUD Matija Gubec), Mladen Škalec, Viktor Krasnić... Do suradnje je došlo tako da sam pozvala velik broj ljudi, no na albumu su oni koji su našli za to vremena. Bila sam strpljiva i na neke od njih dugo čekala.

* Koliko je Vaš autorski rad pod utjecajem folklora koji istražujete i jeste li ikada imali potrebu izaći van teritorija world musica, makar u neku srodnu akustičnu formu?

Kako je moj primarni instrument gitara (klasična i akustična), ne bi se moglo reći da su moje obrade izravni nastavak na folklor ovih krajeva. No danas je gitara univerzalni instrument koji je u world music-u česta spona između prošlosti i sadašnjosti. Kad sam počela snimati pjesme i nastupati javno, sve se svodilo na samo glas i gitaru. Kasnije su došli drugi instrumenti. Mogu samo reći da sam oduvijek pokušavala stvoriti nešto što nije pod konkretnim utjecajem bilo koga. Uglavnom slušam svoje osjećaje i najviše energije usmjerim na to da prenesem "priču" pjesme. Forma mi je manje važna. O njoj ne razmišljam, ona se "složi" zavisno od aranžmana za glas i gitaru i od toga tko još svira.
Kad sviram u nekim klubovima, repertoar je "zbrdazdola". Tada pjevam i Cohena i country i ruske ciganske pjesme.

* Koji Vam je dio do sada upoznatog glazbenog folklora najmiliji za rad i izvođenje?

Mislim da je to očigledno - Međimurje. Odmah slijede Podravina, Hrvatsko zagorje, no na novijim albumima imam i pjesme iz Turopolja i nekih drugih krajeva. Osnovni cilj od samog početka bio mi je snimiti što je moguće više zaboravljenih pjesama, a u navedenim krajevima ima ih najviše.

* Jeste li ikad osim pratnje s gitarom razmišljali o uporabi drugih odgovarajućih instrumenata?

Da sam mlađa, naučila bih svirati još puno instrumenata. Ima puno toga što bih voljela raditi, no nastojim se disciplinirati i utrošiti vrijeme i energiju na najbitnije. Dok me služi glas trebam snimati pjesme koje još nisam snimila, a sviranje prepustiti drugima

* Osvrt kroz nekolik oruječi na dosadašnju diskografiju. S kojim ste dijelom najzadovoljniji i imal li nekih pjesama ili albuma koje biste danas drugačije realizirali?

Na najnoviji album utrošila sam najviše vremena, energije i sredstava. Sve što sam snimila ranije (osim albuma "Iz globline srca") bilo je "ekspresno" (minimalan broj sati u studiju) i uz najminimalnija financijska sredstva. Jako sam se žurila da snimim što je moguće više pjesama. Sve bih albume mogla ponovo snimiti na potpuno drugačiji način. Oduvijek sam željela surađivati s raznim glazbenicima. No nije lako nagovoriti ljude da rade nešto bez honorara ili uz minimalnu naknadu,nešto što je potpuno nekomercijalno, na čemu se ni kasnije ne može zaraditi (na koncertima).Zahvalna sam svima koji su dosad sa mnom surađivali. Bez potpore prijatelja ne bih ništa uspjela napraviti.

* Kakav je Vaš odnos i suradnja s kolegama na odnosnoj etno sceni? Kako promatrate na druge etno izvođače s naše scene, Vaše direktne kolege i konkurente, u prvom redu Lidiju Bajuk jer ona je isto jedna od vila s gitarom? Dojam je da od svih istaknutih imena autentičnog hrvatskog etna samo ne biva Vašom suradnicom.

Mislim da nas ima premalo na takozvanoj hrvatskoj etno sceni. Stoga uopće ne konkuriramo jedni drugima jer prostora za reinterpretaciju baštine ima onoliko koliko bi bilo različitih pristupa (za svakoga ponešto), a to je - bezbroj različitih načina, što znači - beskonačno mnogo prostora. Ljudi koji slušaju Kries ili Tamarau Obrovac uglavnom ne slušaju mene i obrnuto.

Suprotno postavljenom pitanju najdulje i najintenzivnije sam surađivala s Lidijom Bajuk - od 1993. - 1995. (konkurira joj samo Mateom Martinović). To je tako - ako nešto nije u medijima - toga nema. Naime, Lidija i ja smo počele surađivati "davne" 1993. godine kad smo imale zajedničke koncerte u Zagrebu, Rijeci, Čakovcu, a i nekoliko zajedničkih televizijskih nastupa (sve postoji na snimkama), no to nije bilo dovoljno da bi bile poznate širem krugu ljudi. U sklopu Međunarodne smotre folkora u Zagrebu 1994. imale smo prekrasan koncert u atriju Muzejskog prostora (koncert je snimljen a promoviran je tada i moj prvi album - kaseta "Čuješ, golub, čuješ"). Te večeri je na Šalati gostovao Iggy Pop, no Darko Pecotić i Mojmir Novaković (Legen) ipak su došli na naš koncert, pa smo se svi nakon upoznavanja te večeri još dugo sastajali kod mene doma, družili i smišljali što da učinimo kako bi se naša glazba mogla čuti šire. Ideja da napravimo live album kao najjednostavnije i najjeftinije rješenje pala nam je napamet baš zato što smo Lidija i ja imale iza sebe nekoliko uspješno snimljenih koncerata. Tako je došlo do snimanja albuma "Ethno Ambient Live" u Đuri koji je bio prekretnica za sve nas. Lidija i ja smo tada pjevale jednu pjesmu dvoglasno, no ona nije ušla na album. U međuvremenu su Lidija i Darko postali par u privatnom životu, ona je potpisala dosta zahtjevni ugovor s Crno bijelim svijetom, i svi smo se razišli da bi slijedili svoje vlastite inspiracije, ideje i stavove.

* Osim redovnih etno radionica u zagrebačkoj Močvari kakav je koncertni promotivni plan za novi album?

Veći dio albuma izveden je ovog ljeta u Solinu u sklopu festivala. Sudjelovali su članovi grupe Afion koji sviraju etno glazbu iz Hrvatske i drugih zemalja. Plan je da nastupamo i dalje zajedno na koncertima. Kako mi nikad nije bilo primarno ponoviti na koncertima studijske snimke već su uvijek u središtu zbivanja same pjesme, baš je zanimljivo svirati iste pjesme s različitim kombinacijama instrumenata. Nedavno smo u Sarajevu gostovali Danijel Maoduš (gitarist Afiona) i Nenad Kovačić (perkusionist Afiona). Tako namjeravam raditi i promocije - broj sudionika zavisit će od zahtjeva organizatora. "Svečana" promocija albuma uz puno gostiju bit će 23.11. u klubu Močvara.

* Odakle uska veza Dunje Knebl sa zagrebačkom Močvarom? Privatno poslovnog porijekla ili ste jednostavno našli onaj potrebni osjećaj i ambijent među ljudima koji vode taj zagrebački klub?

U pitanjima su sadržani i odgovori. S "močvarnom" ekipom surađujem još od vremena kad nisu imali današnji klub već su radili projekte u klubu "Rupa" na Filozofskom fakultetu, eko-festival Ponikve i još puno toga u čemu sam pristala sudjelovati na njihov poziv. Često su kod mene spavali gostujući bendovi (bio je potpuni manjak financijskih sredstava), a pomagala sam i kod prijevoda. Drago mi je da postoje pokretači najrazličitijih alternativnih oblika kulture u odnosu na mainstream i da postoji prostor i ekipa koji promoviraju mnogo toga što se nigdje ne može čuti ni vidjeti a vrijedno je pažnje. Zarada, naravno, nije od primarnog značaja.

* Generalno, kakav je prema Vašim iskustvima prijem hrvatske etno glazbe kao autohtonog proizvoda ovog područja? Imate li dojam da se u inozemstvu s više interesa i entuzijazma pristupa ovom glazbenom dijelu "wold musica"? Obzirom da ste zbog puno putovanje čovjek svijeta...

Nažalost, vrlo je malobrojan krug ljudi kod nas koji nešto znaju o našoj glazbenoj baštini i koji prihvaćaju njezinu drugačiju interpretaciju u odnosu na tradiciju. A tradicija također podliježe utjecaju vremena - prolaznosti. Sve se mijenja. I dok smo spremni prihvatiti promjene koje su se događale u prošlosti drugima, svi koji nešto stvaraju žele "zacementirati" svoj rad za sva vremena. Istovremeno mnogi u svijetu smatraju trend world music-a neiscrpnim vrelom inspiracije za reinterpretaciju glazbe. A da bi naša etno glazba bila prihvaćena vani, mora ipak imati nekog uspjeha i u vlastitoj zemlji jer je to sve povezano jedno s drugim. Definitivno bi bilo više uspjeha kad bi se promovirala glazba iz raznih naših krajeva pod jednim nazivnikom - hrvatska glazba No, situacija je da svako promovira glazbu samo "iz svojeg sela". To nema smisla.

* Ima li kakvih mogućnosti u proboj Vaše glazbe u inozemstvo kroz regularnu distribuciju unutar zadate "world music" scene?

Ako se moj album preporučuje u svjetskom vodiču za world music (Rough Guide) a da ja nisam baš ništa učinila kako bi do toga došlo, sigurno da postoji teoretska mogućnost za neku inozemnu distribuciju mojih albuma. Ono što manjka je financijska potpora. Iako ja sve što zaradim ulažem dalje u glazbu, to je toliko malo da je smiješno uopće i spominjati.

* Kakav je Vaš odnos s odnosnim institucijama poput Ministarstva kulture? Podržavaju li Vaš rad materijalno i drugim vrstama back upa?

Nakon raznih pokušaja tijekom godina (mene i mojeg izdavača), odustala sam od molbi tom Ministarstvu. Bez obzira što me spominju u nekim intervjuima Ministarstva kao potencijalni hrvatski izvozni proizvod, jedini put kad sam uspjela dobiti sredstva (za svoj projekt "Hrvatske pučke balade" na kojem sam radila intenzivno godinu dana), sve je propalo jer iznos nije pokrivao niti četvrtinu troškova. Trebala sam ići u Škotsku gdje bi moj album hrvatskih balada bio promoviran na svjetskom skupu, uz referat suradnice Instituta za etnologiju i folkloristiku - već smo imale poziv, a album je napola snimljen. Nisam ga nikad dovršila, a dobivena sredstva sam morala vratiti. Nakon toga sam zaključila da nemam živaca ni energije za ponovne molbe, pisanje projekata. Ponekad se dogodi da drugi napišu projekt pa dobiju sredstva, na primjer za moje vođenje etno-radionica.

* Mislite li da je s medijke strane rad hrvatskih glazbenih "etnografa" dovoljno aktualiziran i praćen ili je interes bio stihijski i povećan u periodu od sredine do kraja 90.-ih a da je nakon toga jenjao?

O nama brinu uvijek isti ljudi - oni koji razumiju i podržavaju to što radimo. Upravo je tako, nažalost, - trenutno nismo "in" bez obzira na sve veće zanimanje za hrvatsku etno-scenu u inozemstvu.

* Često ste se bavili kazališnim radom, što s vlastite dvij predstave, što pisanjem glazbe i nastupanjem u tuđima. Koliko vremena danas možete odvojiti za taj vid djelovanja koji Vam nije postao dominantan u karijeri?

Uvijek biram što ću raditi prema situaciji. Sve što se tiče kazališta odvijalo se prema potražnji - kad su me zvali. No i rad u kazalištu ima kod mene isti cilj kao i sve drugo vezano za glazbu - nastojim sve podrediti promoviranju naše baštine. Ako mislim da je nešto bitno - naći ću za to vremena.

* Obzirom na neiscrpno vrelo izvora zapisa domaće etno glazbe i na činjenicu da ste nekoliko puta isticali kako ste stjecajem okolnosti upoznali indonezijski, ruski i američki folklor, a na prethodnom albumu "Da sam barem guska" svirali ste inozemne world music komadiće...što donosi Vaša glazbena budućnost, nastavak lutanja po ovdašnjim terenima ili širenje po svijetu?

U inozemstvo sam napravila izlet najviše zato da bi se na istom albumu našle strane pjesme kojima se ovdje svi dive i naše pjesme, najčešće nepoznate, pa da slušatelji shvate kako naša glazbena baština nimalo ne zaostaje za stranom. Voljela bih da imam još puno vremena, no mislim da mi čak ni još jedan cijeli život ne bi bio dovoljan da snimim sve što bih željela.