DOP magazin pop & off kulture

U početku bijaše odmahivanje rukom.

Zašto u Lisinski na tribute band koji svira Pink Floyde za cijenu, primjerice, dvostrukog dvd izdanja PULSE samih Pink Floyda? Tko zna što nas čeka tamo, možda opet neka spačka ili pljačka? Koji je zapravo pravi Pink Floyd tribute band; onaj poslije Barretta, poslije Watersa ili oni s kojima su Gilmour i Waters odlazili na solo turneje posljednjih godina? Znate ono, which one's Pink...

Pink Floydi su bend koji se, nakon više od dvadeset godina međusobnih prepucavanja i muzike varirajuće kvalitete, dostojno oprostio od publike nastupom na Live 8 2005. godine. Bio je to maestralan nastup s basistom Rogerom Watersom koji je prvi put ponovno zasvirao s ostatkom grupe nakon 1981. Nakon smrti klavijaturista Ricka Wrighta, priča je konačno završena.

Australski Pink Floyd show jedan je u nizu svjetskih Pink Floyd tribute bandova. U nedostatku prave stvari, pune dvorane širom svijeta. Proučavajući njihov raspored za veljaču, nemalo sam ostao iznenađen činjenicom da će u tih 28 dana odsvirati 18 koncerata u 10 europskih država. Raspored kakav se može mjeriti samo sa predizbornom turnejom hrvatskih predsjedničkih kandidata...

Na ulasku u koncertnu dvoranu dočekala nas je željezna konstrukcija netipična za Lisinski po kojoj su visili reflektori i laseri. Svjetla se gase i započinju oni karakteristični otkucaji srca, uz duhovitu animaciju klokana koji stavlja ploču na plejer. Prvi akordi Breathe i dvoranu ispunjava ljubičasta boja reflektora. Ne štedi se na struji.

Jedan od prvih vrhunaca koncerta bila je izvedba The great gig in the sky. Dok su se na ekranu izmjenjivale slike pokojnog klavijaturiste Wrighta, ženski vokal benda učinila je tu pjesmu svojom i zaslužila prve ovacije.

Da publika na svim koncertima Pink Floyda, pa i tribute Floyda, jednako razmišlja pokazao je aplauz koji je dobio onaj poznati „dozivajući“ rif Shine on you crazy diamond. Aplauz na istom mjestu možete čuti i na PULSE-u iz 1995. Takve su se situacije ponavljale i poslije sola na Time ili Comfortably Numb. Kolektivna svijest ili što...?

Osim nezaobilaznih Wish you were here i Another brick in the wall koje su svi tribute bandovi obavezni svirati, Australci su nas počastili i s par rariteta. Prije svega, mislim na fantastičnu izvedbu Watersove Gunner's dream s albuma Final Cut koja je obogatila original. Pigs (three different ones) zazvučala je onako kako mnogi opisuju album Animals: heavy metal, baby!

E, sad, kako 'ko voli. Netko ne može zamisliti izdvojiti 250 kn za nekakav tribute band (nota bene, Gilmour u Veneciji 2006. nije bio puno skuplji), netko će uživati kao da se nalazi u Wiener Neustadtu 1994. na Division Bell turneji kojom su pravi Floydi bili najbliže ovim prostorima. Zvučali su stvarno vjerno orginalu, možda na momente i previše, skidajući čak i greške sa snimki.

U svakom slučaju, Australian Pink Floyd Show postavio svojim je pristupom i profesionalizmom postavio standard tribute bandovima koji će se teško slijediti. Sve je bilo zaista besprijekorno, od razglasa do rasvjete, ali nakon ovakvih koncerata uvijek ostaje neka nedorečenost u zraku, bez obzira na savršeno profesionalno odrađen zadatak i zaslužene ovacije na kraju.

Ipak se radi o tribute bandu...