Dva dana čarobiranja najprivlačnijeg glazbenog magneta domaće pop rock scene donijelo nam je manje više istovjetno izdanje. Raskošno vizualno (borovi naopačke, minimalistički i efektni screenovi), ne imprsivni, ali vrlo prirodni svirački. Radilo se o koncertu ljudi a ne perfekcionista na čemu je Urban pogotovo inzistirao (recimo prvi dan sviranje "Moja voda" solo na akustičnoj gitari više raštimanoj nego u tonalitetu i fine tuningu). Način na koji komunicira s publikom je akođer vrlo prisan i rijetko viđen na ovim prostorima. Često su monolozi zapravo dijalozi s izmišljenim predstavnikom tisuće koja ga gleda i uživa. Što se repertoara tiče - iznenađenja nije bilo. Koncerti su bili podijeljeni na blokove i setove pjesama po pola; prvi dio otpada na "Hello!", dok se na drugom dijelu obratio najvećim hitovima karijere. Kako je režirao, tako je i dobio natrag. Od pljeska do oduševljenja ili zbornog pjevanja, oni mu vraćaju vjernost. Urban dosljedan sebi, publika njemu. I ljubav traje dugo.
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.