DOP magazin pop & off kulture

Kao predgrupa Goriboru na scenu je stupila post punk indie grupacija briljantnog naziva Mlijeko. Vrlo bučno i energično, ali za nekog tko je dobar dio svog odrastanja proveo na Ri Rocku, možda malo predvidljivo i reciklirano, što je vjerojatno posljedica zagušenog i neartikuliranog vokala. Nadam se boljim impresijama pri nekom sljedećem susretu. Nakon kratke pauze na scenu se penje Goribor. Urlici, pljesak i oduševljenje. Stojković se u startu namontirao u en face poziciju u kojoj ostaje do kraja koncerta. Baš je ta njegova nepomičnost i izvedbena introvetiranost, u kontrastu s intimnošću njegove lirike ono što je u potpunosti osvojilo sva moja čula. Zapravo, Goribor je bend - oksimiron. Od Stojkovićeve lirike (Ja sam vernik bez crkve/ Gradjanin bez grada/Ljubavnik bez žene/ Ritam bez bubnjara, Nije da nije tako /A nije ni da nije) do blues trip hop kombinacije. Teško mi je govoriti o iskustvu ovog koncerta u nekim konkretnim parametrima. Na pamet mi samo padaju suprotstavljeni epiteti: suptilan i razarajući, nježan i sirov, dinamičan i meditativan, crn i bijel, a da pritom ne prozivodi sivu nego nesto treće… To je Goribor uživo. Jedina prepreka na koju sam naišla bio je prostor, iako ni sama ne mogu ponuditi bolje rješenje. Močvara je dosta skučena, ako niste u prvom, drugom ili trecem redu teško da ste uspjeli uhvatiti izvedbenu ekspresivnost Goribora. A to je gotovo jednako važno kao i kao i sam auditivni dojam benda. Video wall sastavljen od fotografija i tekstova s njihovog projekcijskog platna i live koncerta bi bila jedna divna alternativa tom problemu u, nadam se, skorijoj budućnosti, kada Goribor napuni Tvornicu ili neki sličan prostor. U svakom slučaju, regionalna fascinacija Goriborom potpuno je opravdana.

KAWASAKI 3P @ Tvornica, Zagreb, 27.11.

Za to vrijeme ni traga Bugarima, samo su K3p postali dijelom prve lige domaće rock scene. Jest da ih je Stojedinica svojski pogurala ali imaju urnebesno zabavan album kojim su konačno naplatili desetak godina drkanja uzduž i porpijeko zagrebačke rock scene i prvog albuma koji više nije nego je bio smiješan. Sada uzvraćaju udarac i lupaju na terenu Leta 3. I gole pičke (njihovim riječnikom) i žestoki glupi i dijamteralno bezvezni rock and roll u krcatoj je Tvornici imao veze. Pa makar se potezima očajnika služili ponavljanjem stvari a la "Puta madre". Svaka čast. Samo treba vidjet mogu li posati ozbiljnim bendom.