Kultni Riječani su odveli rock and roll od svojih indie punk noise prapočetaka do krajnjih granica koje su rimovale s travestijom. U klavijature i harmonike fazi pomirenja na "Bombardiranju Srbije i Čačka" koncept je postao podjednako snažnim kao i glazba i počelo je obostrano utapanje. Prijetilo je da će ih doći glave i ideje što dalje raditi. Tada ih lovite u trenutku traženja novih nadahnuća i inspiracije kako se kao i mnogi od njih vraćaju svojim počecima i korijenima. Uz reizdanje prve dvije ploče/albuma, u digitalnom formatu - "Two dogs fuckin" i "El desperado" vratili su se u rupu za probe i u Rijeci počeli svirati za 100 ljudi. Tjedan dana je trajala uživancija. Bili smo tamo. Uživali. Ova akcija sa Stojedinicom (koji ih već klasično vole i protektiraju) samo je dokaz njihove dobre vibra i pametnog pristupa. Vani su takvi potezi nužnost. I onda se zatvore u prostoriju za tridesetak ljudi i oderu žestoki set pjesama da se smrzneš kako stvari od prije 20 godina još uvijek funkcioniraju i ljute se. Nema perja, nema ruža u guzicama, nema nakurnjaka, nema ovaca i osobnih karti, ali ima prljavog, masnog i zlosretnog rock and rolla. Još uvijek love bit bavljenja glazbom i dok je tako nema brige i smije im biti dopušteno jurcati po ko zna kakvim konceptima. "Ne trebam te", "Sam u vodi", "Izgubljeni" i ostale odavna su dio njihovog repertoara, ali u novom čitanju dobijaju i novu snagu. Ponovilo se.
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.