DOP magazin pop & off kulture

Umjesto klasičnog rock and roll reportera ili pak posjetitelja s 50 banki (čitaj: godina) koji će nostalgično uzdahnuti za starim dobrim vremenima u krcatoj zagrebačkoj Areni i s velikim sponzorskim dealom Parni Valjak je trijumfirao vrativši se zagrebačkoj publici nakon nekoliko godina pauze (zapravo najavljene glazbene mirovine koja se pokazala dobrim Husovim poslovnim potezom s obzirom da je sad dobrano naplatio 4 godine nesviranja i nesnimanja). To bi bilo tako kad ne bi čuli ni tona zvuka impotentne glazbe za starce. Energija u pedestgodišnjaka i starijih nije upitna, ali sve ostalo je. Prerazvikani bend čiji je rok za ugodno starenje odavna prestao biti interesantan svakom iole ozbiljnijem poznavatelju prilika u domaćoj glazbi. Njihove zastave su uistinu uvijek na pola koplja ma koliko sponzora ili gledatelja prizvali da ih grleno bodre dok pjevuše svoje benigne poglede na stanje scene i stanje svijesti. Patetični Akijevi izljevi ljubavi, klasična Husova očinska prenemaganja, ostali muzičari zapravo su zvučali više kao jam session plaćenici nego bend (I Marijan Brkić i novi bubnjar Dado Marinković i Bero klavijaturist). I sve je to pomalo tužna slika stanja na domaćoj glazbenoj sceni čiju atraktivnost čine ovakvi dinosaurusi a ne mladi lavovi poput Gatuza i sličnih. Nakon što Hus odradi svoj mandat u tijelima HGU-a a Akijev solo album nitko ne primjeti, Brkov pokušaj kopiranja Santane isto, Parni Valjak može godinama do besvijesti svirati i ponavljati svoje repertoarne hitove iz tridesetgodišnje karijere, ali to s rock and rollom ima smisla i efekta samo za publiku Miroslava Škore jer svi drugi željni rock and rolla s glavom, kvalitetom i bradom odavna idu gledati Hladno Pivo, Pipse ili Urbana. Utjeha je da će valjda i ova novogodišnja sponzorska parada starih rock veterana (čitaj jaraca) završiti čim prije i da se više neće pojavljivati bar nekoliko godina dok ih opet ne preplate neki prijatelji iz marketinga pivovara ili teleoperatera kao izdašnih sponzora i zainteresiranih za širenje svojih brendova i među publikom kojoj je očito Parni Valjak sinonim rock and rolla. Na izdisaju. A onda će opet ne biti teško ponoviti kako uživaju dok sviraju i kako su se okupili zbog ljubavi prema glazbi a ne zbog novca. C c c, pa zar nisu slogani rezervirani za predsjedničke kampanje?